Danas u članku vam pišemo o važnosti istine i kako i najmlađi među nama ponekad mogu doprineti razotkrivanju ozbiljnih nepravdi. Ova priča, iako deluje jednostavno, nosi snažnu poruku o tome koliko je bitno pažljivo slušati i kako iskrenost može promeniti tok događaja.
Devojčica koja nije imala nikakvu nameru da se meša, svojim malim gestom pomogla je da se spreče velike greške.Devojčica je trčala hodnikom jedne kancelarije, pokušavajući da bude što manje uočljiva.
Mama joj je rekla da sedi i čeka dok završi sa pranjem podova, ali sedenje na jednom mestu joj je bilo dosadno. Kancelarija je bila tiha, samo je svetlost upadala kroz velike prozore, a koraci odraslih su zvučali daleko. I dok je gledala svoj odraz u staklenim vratima, neko je iznenada stao pored nje.

Muškarac koji je stajao ispred nje bio je visok, u elegantnom odelu i delovao je umorno, ali ljubazno. Upitao ju je da li je sama, a ona je mirno odgovorila da čeka mamu koja radi u tom zdanju. Muškarac je klimnuo glavom i saosetljivo joj rekao da nije lako čekati dok mama završi smenu. Potom joj je pružio bombonu i podstakao je da je pokaže mami, kao mali znak pažnje. Devojčica mu se zahvalila, ali bombonu nije odmotala odmah. Umesto toga, pažljivo ga je pogledala i iznenadila pitanjem:
„A da li ste vi ovde najvažniji?“
- Muškarac je blago nasmešeno odgovorio da bi se to moglo reći. I tu je devojčica, naglo uozbiljena, prišla korak bliže i šapnula mu:
„Onda ću vam nešto reći. Ali to je tajna.“
Njene reči nisu bile samo naivna deca, već nešto što je ozbiljno promenilo tok događaja. Devojčica mu je ispričala kako je čula razgovor dve odrasle osobe iza vrata kancelarije, kako su planirali da ga potisnu i da će sve nepravilnosti u firmi biti svaljene na njega. I još, kako su joj dali bombone da ne bi pričala.

Muškarac je ozbiljno slušao svaku njenu reč. Iako je znao da reči deteta nisu potpuni dokaz, shvatio je da ih ne može ignorisati. Nakon što je čuo sve što mu je devojčica ispričala, pozvao je svoje saradnike da se okupe. Ubrzo su usledile interne provere i konsultacije sa pravnicima. Ispostavilo se da su u firmi zaista postojale nepravilnosti koje nisu imale nikakve veze sa direktorom. Na vreme su rešeni problemi, a firma je nastavila sa radom bez ikakvih daljih komplikacija.
- Direktor je zahvalio majci devojčice zbog njenog savesnog rada, a samoj devojčici je skrenuta pažnja da deca ipak ne bi trebalo da budu uključena u poslovne probleme odraslih. Ipak, njena hrabrost da ispriča ono što je čula pomogla je da se spreče velike greške.
Priča o ovoj devojčici pokazuje da ponekad najmanji gest može doneti velike promene. Nije uvek potrebno biti odrasla osoba da bi se shvatila važnost istine i njenog vremena. Nekada je dovoljno samo biti pažljiv i iskren, jer istina, kako god delovala jednostavno, ima moć da ispravi mnoge stvari

















