Jedan trenutak neopreznosti mogao je da preraste u tragediju, ali misteriozna i gotovo filmska reakcija majke promenila je tok događaja. Ova strašna situacija podseća koliko je važna prisebnost i spremnost roditelja u neočekivanim momentima…
Mirna večer u domu jedne mlade majke iz Idaha pretvorila se u noćnu moru kakvu nikada nije mogla ni zamisliti. Amber Boone je planirala da veče provede u tišini, dok je njezina trogodišnja kćerka Abri spavala u svojoj sobi. Nakon što je djevojčicu pažljivo smjestila u krevet, spustila se na sprat niže da uči za ispit. Zvuk stranica knjige bio je jedini šum u kući, sve dok iznenadno kucanje na vrata i panični vrisak komšije nisu prekinuli spokoj. U trenutku kada je otvorila vrata, čula je riječi koje su je sledile: njena mala djevojčica pala je s prozora.
Bez razmišljanja, Amber je istrčala van i ugledala kćerku kako nepomično leži na travi ispred kuće. Srce joj se steglo, a strah je bio nepodnošljiv. Iako su neki sugerisali da čeka hitnu pomoć, instinkt joj je govorio da nema vremena. Podigla je Abri u naručje, utrčala u automobil i vozeći kroz noć molila se da stigne do bolnice na vrijeme. Brza reakcija bila je ono što je, po riječima ljekara, spasilo život malene djevojčice.
- U bolnici je utvrđeno da su povrede bile teške: fraktura lobanje, oštećena slezena i brojne modrice. Amber je čekala ispred sale, uplakana i uplašena da će izgubiti ono što joj je najdragocjenije. Dani koji su uslijedili pretvorili su se u beskonačne sate neizvjesnosti. Ipak, zahvaljujući upornom radu medicinskog tima i dugom oporavku, nakon više od šest mjeseci djevojčica se fizički potpuno oporavila. Najveće olakšanje za majku bilo je to što Abri nije imala sjećanja na nesreću – emocionalna trauma ju je mimoišla, iako je za Amber ostala rana koja nikada neće zacijeliti.
Kasnije se otkrilo da prozor u sobi nije bio zaključan. Djevojčica se probudila tokom noći i, nesvjesno, otvorila prozor prije nego što je pala. Komšija je, prema vlastitom priznanju, pokušao da je uhvati, ali nije uspio. I on i danas nosi težinu tog trenutka, jer je svjedočio tragediji koju nije mogao spriječiti.
- Stručnjaci upozoravaju da padovi s visine spadaju među najopasnije nesreće u kojima stradavaju djeca. UNICEF-ovo istraživanje sprovedeno u BiH pokazuje da upravo ovakvi slučajevi predstavljaju veliki procenat dječjih povreda i da roditelji često zanemaruju činjenicu da i obični prozori mogu biti smrtonosni ukoliko nisu osigurani. Jedan trenutak nepažnje dovoljan je da promijeni život čitave porodice.
DOMAĆI IZVOR: Prema podacima Doma zdravlja Beograd, gotovo 30% najtežih povreda kod djece do pete godine dešava se upravo u vlastitom domu. Najčešći uzroci su otvoreni prozori, balkoni bez zaštite i nezaštićena stepeništa. Ljekari ističu da roditelji moraju shvatiti kako djeca u ranim godinama ne prepoznaju opasnost i da je odgovornost odraslih da na vrijeme uklone rizike.
Amber je poslije nesreće odlučila svoju priču podijeliti javno. Njen apel bio je jasan: „Nikada ne ostavljajte dijete u prostoriji gdje postoji mogućnost da otvori prozor.“ Danas, iako se njena kćerka potpuno oporavila i vodi zdrav i veseo život, majka nije ista. Postala je opsesivno oprezna – svakodnevno provjerava sve prozore, zaključava ih i ne dopušta da se ijedan ostavi otvoren. Njeno iskustvo postalo je lekcija ne samo za nju, već i za druge roditelje.
- Portal Klix.ba prenio je podatke da je samo u protekloj godini u Bosni i Hercegovini zabilježeno više od 80 padova djece s visine. Veliki broj završio je s teškim povredama, dok je nekoliko slučajeva imalo tragičan ishod. Stručnjaci navode da se većina tih nesreća mogla spriječiti jednostavnim mjerama zaštite poput sigurnosnih brava na prozorima ili ograda na balkonima. Amberina priča potresla je i njene komšije. Mnogi su priznali da ranije nisu razmišljali o tome koliko opasnosti se krije u jednom, naizgled sigurnom, domu. Njeno svjedočanstvo ih je natjeralo da preispitaju vlastite navike i da dodatno osiguraju prozore i balkone. Komšija koji je svjedočio padu i danas se bori s osjećajem krivice, iako su svi uvjereni da ništa nije mogao promijeniti.
Za Amber, međutim, trauma je ostala dio svakodnevnice. Ona je nastavila život, ali s neprekidnim osjećajem opreza. Svaki otvoreni prozor podsjeća je na noć kada je umalo izgubila dijete. Iako je zahvalna što je Abri danas zdrava, majka je odlučila posvetiti se edukaciji drugih roditelja. Njen cilj je da svojim svjedočanstvom spriječi nove tragedije.
Kako piše Avaz.ba, stručnjaci iz oblasti pedijatrije i sigurnosti doma upozoravaju da roditelji često precjenjuju sposobnosti djece. Djeca uzrasta do pet godina nemaju razvijen osjećaj za visinu i opasnost. Avaz podsjeća da su mališani radoznali, pa čak i ako im se objasni da nešto ne smiju, to neće shvatiti ozbiljno. Upravo zato prevencija mora biti fizička, a ne samo verbalna – sigurnosne brave, rešetke i ograde su neophodne. Pouka ove potresne priče je jasna. Djeca ne mogu sama brinuti o svojoj sigurnosti. To je zadatak roditelja, baka i djedova, svih odraslih koji su dio njihovog života. Sigurnost doma mora biti prioritet, jer upravo tu mališani provode najveći dio vremena. Otvoren prozor ili nezaštićeno stepenište mogu u trenu preokrenuti mirnu svakodnevicu u tragediju.
- Amber Boone danas ponosno gleda svoju kćerku kako se igra i smije. Njena radost što je Abri preživjela i oporavila se ne može se riječima opisati. Ali istovremeno, svaka pomisao na onu noć vraća osjećaj jeze. Zato stalno ponavlja istu rečenicu: „Jedan trenutak nepažnje može promijeniti sve.“ Njena odluka da priču podijeli s drugima ima samo jedan cilj – da podigne svijest i spriječi buduće nesreće. Ako barem jedno dijete bude zaštićeno zbog njezine poruke, ona smatra da je vrijedilo iznova proživljavati bolne uspomene.
Sigurnost djece počinje u domu. Taj dom treba biti mjesto gdje mališani rastu bez straha, a roditelji mirno dišu. Prozor ili balkon ne smiju postati granica između igre i tragedije. Amberina priča podsjetnik je da je oprez uvijek bolji od žaljenja, a ljubav prema djetetu najbolje se pokazuje brigom za njegovu sigurnost.
