Nakon što nastupi smrt, tijelo prolazi prirodni niz faza raspadanja koje su sastavni dio procesa biološke razgradnje. Ljudsko tijelo, koje se sastoji od preko 200 kostiju, nebrojenih mikroba i trilijuna stanica, postupno se raspada nakon što život prestane. U prvim danima nakon smrti mikrobi se počinju razmnožavati i širiti tijelom.
- Ova aktivnost stvara otrovne plinove poput amonijaka i sumporovodika, što dovodi do nadutosti i neugodnog mirisa. Kako kisik postaje rijedak, organi koji su uvelike ovisni o njemu, osobito mozak, počinju propadati. Stanice mozga izbacuju vodu, što može dovesti do nakupljanja tekućine na dnu leša. DOK LJUDSKO TIJELO DOVRŠAVA RAZGRADNJU NAKON SMRTI, JEDAN ORGAN OSTAJE VJEČNO: Nemate pojma što to podrazumijeva; ZAČUDIT ĆETE SE.
Nekoliko sati nakon smrti, crijeva započinju proces razgradnje. Tjelesni imunološki sustav gubi sposobnost reguliranja mikroba, dopuštajući im da izađu kroz tkivo i migriraju u jetru i žučni mjehur. Tamo ti mikrobi konzumiraju organe i izazivaju promjene u boji tijela. Nakon nekoliko mjeseci, toksini i tjelesne tekućine dovode do promjene boje odjeće koja se nosi. Kako se odjeća kvari, tijelo se počinje pretvarati u vodenastu masu. S vremenom se mast pretvara u voštanu tvar koja podsjeća na sapun.
- Ovisno o čimbenicima iz okoliša, tijelo se može ili mumificirati ili nastaviti s razgradnjom. U vlažnom okruženju koža na ušima, nosu i kapcima se suši i postaje crna, što ukazuje na mumifikaciju. Nasuprot tome, u sušnim uvjetima može doći do mumifikacije, čime se ostaci poput zuba i šavova odjeće mogu sačuvati. Nakon 50 godina tkivo počinje nestajati, a nakon 80 godina ostaju samo skeletni ostaci. S vremenom se čak i kosti razgrađuju i na kraju pretvaraju u prah.
Zubi su, međutim, jedini dijelovi tijela koji ostaju očuvani jer ne propadaju. Tijelo prolazi kroz prirodni proces razgradnje nakon smrti. Iako se može činiti uznemirujućim, ovo je sastavni dio ciklusa života i smrti koji se odvija u prirodi. Nakon smrti, slijed fizioloških promjena događa se postupno tijekom vremena. Ove promjene nakon smrti svojstvene su prirodnim procesima truljenja i razgradnje.
- Nakon što srce prestane kucati i disanje prestane, tijelo ulazi u ono što se naziva postmortalna faza. Tijekom ove faze, metaboličke funkcije unutar tijela se zaustavljaju, što rezultira raznim promjenama u tkivima i fiziologiji. Jedna od početnih transformacija koja se događa je mrtvačka ukočenost, obično poznata kao postmortalna ukočenost. Ovaj fenomen uključuje otvrdnjavanje i ukrućenje mišića zbog nakupljanja mliječne kiseline.
Mrtvačka ukočenost obično počinje oko 2 do 6 sati nakon smrti i može trajati čak 48 sati. Nakon rigor mortis, tijelo prelazi u fazu koja se naziva algor mortis, koju karakterizira postupno smanjenje tjelesne topline. Kako se tjelesna temperatura polako usklađuje s temperaturom okoline, počinje hlađenje. Ovaj proces ima značaj u forenzičkim istragama za utvrđivanje vremena smrti.
- Opseg i trajanje ovih promjena može varirati ovisno o nizu čimbenika, kao što su temperatura okoline, vlažnost, prisutnost insekata i mikroba te medicinsko ili toksikološko stanje pojedinca. Ključno je prepoznati da postmortalne promjene na tijelu igraju ključnu ulogu u forenzičkoj analizi i utvrđivanju uzroka smrti. Forenzički stručnjaci primjenjuju svoje razumijevanje ovih promjena nakon smrti kako bi pomogli u identifikaciji žrtve, utvrdili vrijeme smrti i otkrili potencijalne pokazatelje traume ili bolesti.
