Svi se boje šta će se desiti kada konačno napuste ovaj svijet. Koncept vječnog ništavila zvuči jezivo pa neki vjeruju u pakao i raj, ali uglavnom dolazi do nestanka svijesti i raspada tijela. Danas vam otkrivamo jednu interesantnu činjenicu.
Nakon prestanka života, počinje biološka progresija raspadanja, pokrećući niz faza razgradnje unutar fizičkog oblika. Sa zamršenim okvirom od više od 200 kostiju, neizmjernim brojem mikroorganizama i trilijunima stanica, ljudsko tijelo prolazi kroz postupnu dezintegraciju.
U prvim danima nakon smrti, mikroorganizmi se razmnožavaju i raspršuju tijelom, ispuštajući štetne plinove poput amonijaka i sumporovodika, što dovodi do nadutosti i emitiranja neugodnog mirisa. Nedostatak kisika dovodi do otkazivanja organa koji su uvelike ovisni o njemu, poput mozga.
- Kada moždane stanice ispuštaju vodu, to može rezultirati nakupljanjem tekućine u donjem dijelu preminule osobe. Dok se ljudsko tijelo potpuno raspada nakon smrti, postoji jedan organ koji ostaje netaknut zauvijek.
Pripremite se da vas zadivi fascinantno otkriće. Nakon prestanka života, proces razgradnje počinje unutar kratkog razdoblja od nekoliko sati, prvenstveno u crijevima. U ovoj fazi imunološki sustav odustaje od svoje sposobnosti kontrole postojanja mikroorganizama, omogućavajući im da preko tkiva izađu iz tijela i putuju prema jetri i žučnom mjehuru.
- Kako ovi mikroorganizmi konzumiraju unutarnje organe, promjene u boji postaju očite. S vremenom, tjelesne tekućine i toksini doprinose mrljanju odjeće koja je ukrašavala pokojnika.
Na kraju se odjeća raspada, a tijelo postupno prelazi u tekuće stanje. Kako se tijelo razgrađuje, salo unutar njega prolazi kroz promjenu, poprimajući teksturu sličnu vosku, nalik na supstancu sličnu sapunu. Konačna sudbina tijela, bilo da prolazi kroz mumifikaciju ili potpunu razgradnju, ovisi o okolišnim okolnostima s kojima se susreće.
U područjima s povišenom vlagom, koža na ušima, nosu i kapcima se suši i potamni, što označava početak procesa mumifikacije. Nasuprot tome, u sušnim uvjetima, tijelo se također može podvrgnuti mumificiranju, pri čemu specifični ostaci poput zuba i šavova odjeće ostaju neometani. Kako se vrijeme proteže u rasponu od pedeset godina, tkivo se stalno smanjuje sve dok ne ostane ništa osim ostataka kostura.
- Sa svakom godinom koja prođe, a kako pojedinci navrše 80 godina, čak se i same kosti raspadaju i pretvaraju u čestice prašine. Nevjerojatno, usred ovog procesa propadanja, zubi ostaju postojani i otporni na propadanje.
Proces raspadanja koji se odvija u tijelu nakon smrti može se shvatiti kao alarmantan, ali igra vitalnu ulogu u prirodnom ciklusu života i smrti. Nakon što se zaustave bitne tjelesne funkcije, poput otkucaja srca i disanja, odvija se postupni slijed fizioloških transformacija. Ove transformacije su sastavni dio procesa razgradnje.
Nakon prestanka života, tijelo prolazi postmortalnu fazu koju karakterizira prekid metaboličkih procesa, što rezultira nizom fizioloških i tkivnih promjena. Među početnim transformacijama je pojava rigor mortis, stanja obilježenog ukočenošću mišića zbog nakupljanja mliječne kiseline.
Tipično, ovo stanje počinje između 2 do 6 sati nakon smrti i može trajati do 48 sati. Nakon što nastupi rigor mortis, tijelo prelazi u fazu poznatu kao algor mortis, u kojoj dolazi do postupnog gubitka tjelesne topline. Kako se tijelo prilagođava temperaturi okoline, postupno se hladi.
Ovaj postupak ima veliku važnost u forenzičkim ispitivanjima jer pomaže u utvrđivanju vremena smrti. Trajanje i veličina ovih promjena ovise o nekoliko čimbenika, uključujući temperaturu okoline, vlažnost, prisutnost insekata i mikroorganizama te zdravstveno ili toksikološko stanje pojedinca.
Značenje postmortalnih promjena na tijelu teško je precijeniti kada je riječ o forenzičkoj analizi i utvrđivanju uzroka smrti. Stručnjaci u području forenzike koriste svoje znanje o ovim promjenama kako bi utvrdili identitet žrtava, utvrdili vrijeme smrti i identificirali sve naznake ozljede ili bolesti.
