U ovom članku donosimo priču koja prati jednog lečnika na mestu nesreću koji je spasio ženu od same smrti, a da je tek kasnije shvatio koga je zapravo spasio…
Mark je osjetio kako mu srce ponovo ubrzano kuca. Zadrhtao je dok je držao fotografiju, a pogled mu je lutao između nje, plavičaste slike na papiru, i žene koja je ležala pred njim. Žena koju nije vidio godinama, žena koju je pokušao zaboraviti, sada je bila ovde, na njegovim rukama, ranjena, krvava, sa sjećanjima i tragedijama koje je ostavila iza sebe.cPokušao je da se sabere. Pokušao je da ostane profesionalan, da obavi svoj posao, da je spasi. I dalje je osjećao težinu svih tih godina, svih tih prekinutih veza, i povrijeđenih duša koje su ostale iza njihove rastave. Njegove misli su bile pomućene, ali nije smio da poklekne. Bio je doktor, i njegov zadatak sada bio je da je spasi.
- Dok su medicinski timovi radili na ženi, Mark je ponovo pogledao ruksak. Igračka je bila iznošena, no videlo se da je voljena. Na poleđini fotografije stajalo je ime, ali nije bilo samo ime djeteta. Mark je stajao, zamišljen, gledajući u ruksak, pa ponovo u ženu koja je polako dolazila k sebi. Njegov svijet, koji je godinama bio miran, sada se počeo rušiti.
Kad je Sarah konačno otvorila oči, pogledala ga je, ali nije rekla ništa. I dalje je bila u šoku, a oči su joj bile mutne. Mark je osjetio kako ga nešto vuče, nešto duboko iznutra. Bio je to poziv, poziv koji nije mogao ignorirati. Žena pred njim nosila je više od svoje povrijeđene prošlosti; nosila je i bol koju je on nosio. On nije bio samo doktor, on je bio njen bivši muž, čovjek koji je nekoć bio njen partner, njezina ljubav. I sada je bio tu, pred njom, sa svim tim teškim, neraščišćenim osjećanjima.
- „Sarah, moramo ti pomoći, sve će biti u redu“, rekao je smirenim glasom, pokušavajući da je umiri, ali duboko u sebi nije mogao da vjeruje da će biti u redu. Sjećanja su se vraćala u valovima, podsjećajući ga na njihov turbulentni brak. Na ljubav koja je izgorjela, na nade koje su nestale, i na prazninu koja je ostala. Ona je samo klimnula glavom, pokušavajući da shvati gdje je, što se događa. Mark je znao da joj trebaju odgovori, ali nije znao kako joj reći istinu. Nisu mogli da ostanu zajedno zbog toliko neizgovorenih riječi, neispunjenih obećanja, i slabosti koje su oboje nosili. Iako je godina provela u pokušaju da zaboravi, sada je bio prisiljen da se suoči s onim što je ostalo.
Završili su s prvim tretmanom. Mark je naredio da je prebace u bolnicu, ali je znao da će joj trebati više nego samo fizičko liječenje. Sarah nije bila samo povrijeđena tijelom. Nekoć je bila ona koja mu je davala snagu, a sada je bila slomljena, vjerojatno zbog nečega mnogo dubljeg nego što su njihovi problemi ikada mogli biti.
Dok su je stavljali u kola hitne pomoći, Mark je još uvijek držao fotografiju u ruci. Pomislio je na sve što je mogao učiniti da se stvari promijene. Možda je bilo prekasno za njihov brak, ali što je s njom, što je s djetetom? Je li ona imala izbora? Je li stvarno vjerovala da je mogla donijeti pravu odluku kada je ostavila njega? Mark nije znao, ali osjećao je da mu nešto govori da nije sve izgubljeno.
- Sjedio je na stolu u bolničkoj sobi, držeći ruksak u ruci, kao da je u njemu skriven odgovor na sve. Fotografija je bila jasna – ona i dijete su dolazile da ga vide. Što to znači? Je li ona tražila pomirenje? Je li tražila oprost? Možda nikada neće saznati odgovor, ali sve što je mogao učiniti sada bilo je biti tu za nju, kao doktor, kao bivši muž, kao neko ko je obećao biti tu, iako je to obećanje davno bilo zaboravljeno.
Dok su liječnici obradili Sarah, Mark je polako došao do zaključka – možda je ona još uvijek bila dio njegove prošlosti, ali je sada bila i dio njegove budućnosti. Ovdje, sada, na ovim bolničkim hodnicima, osjećao je da još uvijek postoje nesviđeni putevi, još uvijek postoje šanse. Nije mogao donijeti sudbu za nju, ali mogao je biti uz nju. I možda, samo možda, u ovom trenutku, to je bilo dovoljno.
Dok je promatrao njen pritisak na monitoru, Mark je ponovno pogledao ruksak. On i ona su sada ponovno zajedno na nekoj čudnoj, neočekivanoj točki. Možda nije mogao popraviti prošlost, ali budućnost je bila u njihovim rukama.
