Iz moje perspektive, ova linija rada nije samo istaknuta, već je i definirana svojom predanošću integritetu. Kad sam imao samo 12 godina, mojim su životom potpuno upravljale nekontrolirane okolnosti. U tom razdoblju moja se obitelj počela raspadati, a otac me zlostavljao i na kraju se razveo od moje majke. Ponovno se udala i osnovala vlastitu obitelj. Vođena odlučnošću da savladam te izazove i sazrijem u odgovornu osobu, odlučila sam potražiti utočište u Požarevcu. Tamo sam si osigurao mjesto pogrebnika, profesiju koju sam smatrao i časnom i etički ispravnom.
U razgovoru za Kurir Nemanja Cekić (21), najmlađi pogrebnik u Srbiji, ispričao je kako je porijeklom iz sela Boljare kod Vlasotinca.
Od mladosti sam gajio duboku težnju da nastavim karijeru u pogrebnoj industriji. Ta težnja potaknuta je zadivljujućim iskustvom koje sam doživio dok sam bio na sprovodu u Vlasotincu, gdje sam postao očaran zamršenim radom ove profesije. Životne prepreke natjerale su me da postanem samostalan u dobi od 12 godina i počeo sam stvarati vlastiti prihod. Po završetku osnovnog obrazovanja u Vlasotincu zatekao sam se u razmišljanju gdje i kako pronaći posao. Tada je slučajan susret s gospodinom po imenu Milan, koji je prepoznao moju marljivu i povjerljivu prirodu, ostavio mene sa svojim kontakt podacima i otvorenim pozivom da se javim kad god mi zatreba pomoć. Osvrćući se na te uspomene, Nemanja prepričava svoj osobni put.
Nakon telefonskog razgovora, brzo sam dobio hitne upute da se uputim u Požarevac. Prepoznajući da je ta osoba bila moj jedini oslonac i svjetlo vodilja tijekom burnih dana moje mladosti, donio sam odluku da krenem na ovo putovanje. Po mom nalogu, ljubazno mi je omogućio posao pogrebnika u svojoj tvrtki. Dok sam paralelno studirao vanredno za zvanje arhitektonski tehničar u Požarevcu, marljivo sam nastavio da radim kao pogrebnik. Postao mi je imperativ steći vještinu emocionalne regulacije. S 12 godina već sam stekao vještinu upravljanja kombijem, a sa 17 sam dobio vozačku dozvolu, čime sam započeo svoju ulogu u prijevozu pokojnika. Čak i dan danas, najveća prepreka s kojom se suočavam je gubitak moje djece.
Tijekom svoje mladosti iskusio sam dubok osjećaj empatije za svaki pojedini slučaj, zbog čega mi je bilo iznimno teško nositi se s emocionalnim utjecajem. Nemanja, osoba kojoj je povjerena zadaća koordinacije pogreba, razmišlja o svojim susretima s turobnim procesom pripreme pokojnika za posljednji put. Ova odgovornost uključuje delikatan zadatak čišćenja tijela i osiguravanja njegovog sigurnog prijenosa na određeno mjesto, osobito u slučajevima tragičnih nesreća na cesti. Tijekom vremena, Nemanja je kultivirao izuzetnu razinu emocionalne čvrstoće, no ipak naglašava neopisivu prirodu prizora i situacija s kojima se on i njegovi kolege profesionalci često susreću.
Jedno od sjećanja koje me još uvijek ispunjava neugodom datira iz mojih ranih tinejdžerskih godina, kada sam imao samo 13 godina. Dobio sam odgovornost da uđem u stan u kojem je beskućnik tragično preminuo, a njihovo tijelo je ostavljeno bez nadzora mučnih 12 dana. Odjeven u kompletno zaštitno odijelo i rukavice, psihički sam se pripremio za ono što me čeka. Stanje tijela bilo je nezamislivo, potpuno se raspadnulo. Teška srca skupljao sam ostatke lopatom, zadatak za koji se i sada borim da shvatim kako sam uspio izvršiti. Bio je to odlučujući trenutak koji je ostavio neizbrisiv trag u mojoj duši. Skokom dvije godine unaprijed, našao sam se u Beogradu, vođen dubokom željom da si osiguram posao u pogrebnoj djelatnosti.
Tijekom svečanog okupljanja u jednom pogrebnom poduzeću imao sam priliku upoznati jednu mladu damu. U posjetu pogrebnom poduzeću u Kaluđerici našao sam se oči u oči s poznatim licem, bivšim partnerom s kojim sam bio u vezi godinu dana. Naš ponovni susret bio je obojen gorčinom jer smo se morali razići kad se ona preselila u Njemačku, dok sam ja odlučio ostati ovdje. Unatoč tome, bio je divan ponovno je vidjeti, osobito zato što je bila nevjerojatan stup podrške tijekom našeg zajedničkog vremena. Njeno nepokolebljivo ohrabrenje imalo je za mene ogroman značaj, kako objašnjava Nemanja.
