U današnjem članku vam pišemo na temu njemačkog penzionog sistema i jedne činjenice koja mnogima zvuči gotovo nestvarno. Ovo je priča o tome kako zakon daje pravo na penziju već nakon pet godina rada, ali i o tome zašto to pravo često ne znači sigurnost kakvu ljudi očekuju.
Mnogi koji rade u Njemačkoj ili tek planiraju odlazak tamo iznenade se kada saznaju da je za ostvarivanje prava na starosnu penziju dovoljno samo pet godina uplaćivanja doprinosa. Na prvi pogled, to zvuči kao izuzetno povoljan sistem, posebno u poređenju s nekim drugim zemljama gdje su uslovi znatno stroži. Ipak, iza te informacije krije se realnost koja je mnogo složenija i često razočaravajuća.
Njemački penzioni sistem već godinama se nalazi pod snažnim pritiskom. Društvo ubrzano stari, dok je broj mladih radnika koji ulaze na tržište rada sve manji. Taj nesrazmjer direktno utiče na stabilnost sistema, jer se penzije finansiraju iz doprinosa onih koji trenutno rade. Što je manje radnika, a više penzionera, to je veći pritisak na cijeli mehanizam.
Osnovna ideja njemačkog sistema jeste međugeneracijska solidarnost. Današnji zaposleni svojim doprinosima omogućavaju isplatu penzija sadašnjim penzionerima. Taj model je decenijama funkcionisao relativno stabilno, ali dolazak generacije bejbi bumera u penziju donosi ozbiljne izazove. Riječ je o velikoj generaciji rođenoj nakon Drugog svjetskog rata, koja sada masovno izlazi iz svijeta rada.
Upravo zbog toga njemačka vlada najavljuje i priprema reforme poznate kao „Penzijski paket II“. Cilj tih mjera je da se sistem dugoročno stabilizuje i da se ublaže posljedice demografskih promjena. Međutim, nijedna reforma ne može promijeniti osnovnu matematiku sistema. Bez dugog radnog staža, iznos penzije ostaje nizak.
- Zakonski minimum od pet godina staža znači samo jedno – formalno pravo na penziju postoji. To ne znači da će ta penzija biti dovoljna za život. Naprotiv, riječ je o simboličnom iznosu koji može poslužiti tek kao dodatni prihod, ali nikako kao osnov za finansijsku sigurnost u starosti.
Da bi se stekla pristojna penzija, prosječan radnik u Njemačkoj mora da radi oko 45 godina. Tek tada se može doći do mjesečne penzije od približno 1.500 eura. Čak i taj iznos, u današnjim uslovima, često nije dovoljan za lagodan život, naročito u većim gradovima. Prosječna neto penzija u 2023. godini iznosila je oko 1.007 eura, što mnoge penzionere stavlja na ivicu finansijske izdržljivosti. Troškovi života rastu brže od penzija.
Visina penzije u Njemačkoj određuje se preciznom formulom. Ključnu ulogu imaju penzijski bodovi, koji predstavljaju mjeru doprinosa pojedinca sistemu. Jedan puni penzijski bod dobija se ako osoba u toku jedne godine zaradi tačno prosječnu bruto platu svih osiguranika. U 2024. godini ta plata iznosila je 45.358 eura bruto.
Ako neko zarađuje manje od tog prosjeka, ostvaruje manje od jednog boda godišnje. Veća zarada donosi više bodova. Na taj način sistem pravi razliku između različitih nivoa primanja i pokušava da zadrži osjećaj pravičnosti. Ako se uzme primjer osobe koja je radila samo pet godina i u tom periodu ostvarila ukupno pet penzijskih bodova, uz trenutnu vrijednost boda od 39,32 eura, mjesečna penzija iznosi oko 196 eura. Taj iznos jasno pokazuje koliko je ograničena korist kratkog radnog staža.
Na konačnu visinu penzije utiče i faktor pristupa. On zavisi od toga da li osoba odlazi u penziju ranije ili kasnije od zakonom propisane starosne granice. Raniji odlazak donosi trajna umanjenja, dok kasniji odlazak može povećati iznos penzije. Kada nema ni umanjenja ni dodataka, faktor pristupa ostaje neutralan.
- Trenutna vrijednost penzije se povremeno usklađuje s rastom plata i ekonomskim kretanjima. Iako to dovodi do povremenih povećanja, ona često ne prate stvarni rast troškova života. Osim toga, vrsta penzije takođe igra ulogu. Starosne penzije imaju puni faktor, dok su porodične ili udovičke penzije znatno niže.
U narednim godinama njemački penzioni sistem suočiće se s najvećim testom do sada. Procjenjuje se da će do 2036. godine oko 16,5 miliona bejbi bumera dostići starosnu granicu za penzionisanje. To će dodatno pogoršati odnos između broja radnika i penzionera i zahtijevati nove, možda i nepopularne odluke.
Iako mogućnost penzionisanja nakon pet godina rada zvuči primamljivo, ona jasno pokazuje suštinu sistema. Pravo na penziju ne znači i dostojanstven život u starosti. Bez dugog, stabilnog i dobro plaćenog radnog vijeka, penzija ostaje samo simbolična sigurnost, a ne stvarna zaštita
