Pažnju javnosti zaokupio je razvod Harisa Džinovića i njegove supruge Meline, a posebno nakon pjevačevog ekskluzivnog intervjua za Kurir, u kojem je govorio o kraju njihovog 22-godišnjeg braka. Era Ojdanić, gostujući u “Pulsu Srbije” kod Ivana Gajića, iznio je svoje viđenje razvoda. Počeo je priznanjem Harisu kao izuzetnom domaćinu i nekome tko cijeni važnost obitelji. Pomno sam pratio priču i bio sam istinski zatečen okolnostima oko ovog događaja. Moj odnos prema Harisu je odnos odanog prijatelja, druga i kolege.
- On je izuzetan pojedinac, i kao umjetnik i kao domaćin. Divim mu se ne samo zbog toga što je izvanredan suprug i otac, već i zbog njegovog marljivog rada i predanosti. Kada sam saznao da je sagradio velelepnu vilu na Senjaku, nisam mogao a da se ne radujem zbog njega. Ovo je postignuće zaslužio godinama neumornog truda i ono nije rezultat uspjeha preko noći. Tijekom inauguracije vile, svjedočio sam uglednoj grupi političara koji su bili prisutni, što dodatno potvrđuje Harisov hvalevrijedan karakter. Neosporno je da je Haris izuzetan pojedinac – čovjek dobrog srca, pouzdan kolega i izuzetan domaćin. Mjesto na kojem je često sretao Harisa i Melinu otkrio je sam: – Aerodrom u Tivtu je bio mjesto na kojem sam ih najčešće viđao, a bez izostanka su se pojavljivali blistavi jedno drugome, držeći se za ruke.
Haris bi nosio dva kofera dok bi ona graciozno stiskala svoju dizajnersku torbicu. Bili su izvanredan par, savršeno usklađen, a pomisao na njihovo razdvajanje nije mi pala na pamet. Čini se malo vjerojatnim da je pomirenje moguće. Ona je izuzetna žena, odiše ljepotom koja osvaja i vraga. Čini se da postoji nedostatak emotivne veze prema Harisu, a moguće je da je u pitanju još netko tko je utjecao na nju i izazvao naglu promjenu ponašanja.
- Jednako je iznenadio i njegov odgovor na razvod Dragane Mirković i Tonija, koji je sve ostavio šokiranim i zatečenim. Niotkuda me prije samo nekoliko dana pogodila iznenadna spoznaja. Bilo je to poput iznenadnog trzaja, kao da me munja obrušila na mene. Nisam mogao a da ne posumnjam u autentičnost onoga što sam čuo. Dopustite mi da izrazim svoju nepokolebljivu vjeru u istinsku i istinitu prirodu Draganine duše. Toliko vjerujem u njezin karakter da bih samouvjereno stavio ruku na panj, kunući se da nikada nije ni pomislila na to da bude nevjerna svom mužu. U jeku dvadesetog stoljeća, u ranim jesenjim danima 26. rujna, rođen je Haris Džinović.
Njegov utjecaj na njegovu profesiju tijekom proteklog desetljeća je neporeciv i uvjereni smo da će se njegov utjecaj proširiti iu prvim desetljećima sljedećeg stoljeća. Ali tu nije kraj. Njegova će glazba nastaviti odjekivati dugo nakon što on ode, a značaj će joj rasti kako vrijeme bude prolazilo. Iako sam u ovoj biografiji namjerno izostavio konkretnu godinu njegova rođenja, to nije pokušaj prikrivanja njegove dobi.
- Kao što reče pjesnik, “doba su tvoja, godine ljubavi… mlade su i vječne su…”, a Haris nam svojim bezvremenskim prisustvom uvijek budi osjećaj mladosti. Njegove pjesme već su osigurale svoje mjesto među melodijama koje će se vječno čuvati i pjevati. Zato njegove godine ostaju zauvijek mlade i vječne. Godine ljubavi izviru iz svakog njegovog stiha, svakog njegovog udaha, dok nastoji prenijeti neizmjernu ljepotu i veličinu te neopisive emocije koja obuzima svakoga od nas kada ga slušamo. Čvrsto nas steže i ne pušta…i izdrži… Rođen u užurbanom naselju Baš Čaršija, u samom srcu Sarajeva, Hari je izašao u svijet kao sjajna zvijezda svoje intelektualne radničke obitelji.
Njegov otac, Muhamed, inženjer, i njegova majka, Hatidza, ekonomistica, pružili su mu poticajno okruženje da raste i napreduje. Harijeve godine formiranja bile su ispunjene ljubavlju i pažnjom njegovih brižnih bake i djeda, koji su ga obasipali nježnošću, što je uobičajena praksa među bakama i djedovima, posebno za one rođene pod prozračnim i nedostižnim znakom Vage.
- Kao jedinom djetetu u obitelji, Hariju je uskočila majka Hatka i poklonila mu harmoniku s nepunih devet godina. Prepoznajući njegovu urođenu muzikalnost i nagrađujući njegova akademska postignuća, nadala se da će ga nadahnuti da se ističe u studiju. Međutim, Hari, koji je bio iznimno neovisan, odbijao je bilo kakvu pomoć, čak i od vlastite obitelji, koja je uključivala učitelja glazbe. Umjesto toga, sam je naučio svirati harmoniku po sluhu, oponašajući melodije koje je čuo na radiju i svladavajući prve akorde. Unatoč odsutnosti oca u ranoj mladosti, odgajala ga je majka, kojoj je bio prioritet držati ga podalje od ulice i negativnih utjecaja. No, šezdesetih godina prošlog stoljeća harmonika ga nije osvojila pa je odlučio prijeći na klavir.
Jedini klavir koji je tada bio na raspolaganju bio je u dvorani gimnazije, a umjesto da se fokusira na predmete koji ga nisu zanimali, utjehu je pronašao u istraživanju različitih glazbenih žanrova. Osim klavira, uhvatio se i gitare te se postupno transformirao u pravog rockera i osnovao svoj prvi rock bend koji se nažalost raspao nedugo nakon osnutka. Bez pokolebanja, ustrajno je nastavio svoje glazbeno obrazovanje i nastavio njegovati svoju strast prema glazbi.
