Kardiolog na Prvoj otkrio 3 znaka koja najavljuju srčani udar! “Svaki četvrti nema simptome”

Gostujući u jutarnjem programu na Prvoj televiziji, poznati kardiolog upozorio je na tri ključna znaka koji mogu ukazivati na predstojeći srčani udar. Posebno je naglasio šokantnu činjenicu da svaki četvrti pacijent uopšte nema klasične simptome, što ovaj problem čini još opasnijim i podmuklijim…

U javnosti se često previđa koliko su rani sati rizični za kardiovaskularni sistem, iako ljekari godinama upozoravaju da je upravo tada „udar“ najčešći gost. Srce i mozak rano ujutru rade pod posebnim opterećenjem: hormoni stresa skoče, pritisak varira, krv je viskoznija, a žile se grče. Kada se tome doda hronična dehidracija i neredovna ishrana, slika postaje još nepovoljnija. Blic godinama podsjeća da je kardiovaskularna smrtnost u regionu i dalje visoka, dok RTS naglašava da preventivni pregledi i jednostavne navike poput dovoljnog unosa vode i šetnje značajno smanjuju rizik. U tom okviru treba čitati i poruke kardiologa koji upozoravaju da promjene vremena i nagli padovi temperature mogu biti okidač za one s povišenim pritiskom i masnoćama u krvi. Najopasniji sat često je – prvi sat dana, kada se telo tek „budi“, a krvni sudovi trpe skokove.

U televizijskom gostovanju, dr Petar Borović je jasno skicirao rizični profil: veliki dio odrasle populacije ima visok krvni pritisak, a gotovo podjednak procenat bori se s povišenim masnoćama u krvi. Kada se ta dva stanja preklapaju, opasnost od srčanog i moždanog udara naglo raste. Dodatni problem je banalan, ali presudan: mnogi piju premalo vode. Kod starijih je to posebno izraženo, a često ide ruku pod ruku sa prekomjernim soljenjem hrane, što dodatno „diže“ pritisak i zadržava tečnost. Liječnik je to opisao slikovito: organizam bez tečnosti lakše „uzima zalet“ ka stvaranju ugruška. U praksi, to znači da dan treba započeti čašom vode, a ne kafom, i da je podnevno „podsjećanje“ na gutljaj dvije vode jednako važno kao i šetnja.

• Promjene vremena zaslužuju posebnu pažnju. Nagli prelaz, recimo s 35°C na 18°C, mijenja vlažnost vazduha i elektrohemijsku ravnotežu, što najprije osjete osobe sa anemijom i hipertenzijom. Predolujske promjene koje pratimo na nebu imaju svoj odjek u organizmu: dio ljudi osjeti težinu u glavi, pritisak u sljepoočnicama, neobjašnjivu razdražljivost ili umor. To nisu „umišljaji“, već fiziološki odgovori. U takvim periodima vrijedi biti disciplinovaniji oko ishrane – više povrća i vlakana, manje industrijske hrane i skrivenih soli – kako bi se „smirile“ vrijednosti pritiska i lipida. Danas navodi da je u danima meteoroloških oscilacija povećan broj poziva hitnoj pomoći, pa savjet „primičite se vodi, a udaljavajte od stresa“ nije fraza nego mjera opreza.

Prepoznati udar na vrijeme i dalje je presudno. Kod srčanog udara, signali su ponekad glasni, a ponekad podmukli. Klasična slika – pritisak ili bol iza grudne kosti koji se širi u lijevu ruku, ka ramenu, nekad u čeljust ili čak gornji dio stomaka – zahtijeva hitnu reakciju, bez čekanja da „prođe samo od sebe“. Uz to se često javljaju hladan znoj, mučnina, kratak dah, vrtoglavica ili iznenadna slabost. Kod moždanog udara, pravilo „BRZO“ (brzina, ruka, govor, odmah zovi pomoć) pomaže da se prepozna asimetričan osmijeh, slabost jedne strane tijela ili poremećaj govora. Važno je znati da dio oboljelih nema tipične signale; upravo zato je prevencija svakodnevni posao, a ne jednokratna „akcija“.

• Prevencija je i prosta i zahtjevna. Prosta – jer se svodi na navike koje su svima poznate. Zahtjevna – jer traži dosljednost. Redovna šetnja (ujutru i uveče), sporo i duboko disanje u stresnim trenucima, dovoljno sna, nepretjerivanje sa suncem, više voća i povrća, manje sirupa, grickalica i prerađevina. Nekome će pomoći i mali „narodni trikovi“ poput kuvane pšenice bogate vitaminima B grupe, orašastih plodova i suvog grožđa – ne kao magija, već kao pametnije međuobroke umjesto slanih ili šećernih „bombi“. Najvažnije, međutim, ostaje voda: organizmu je potrebna stalna „podmazanost“ kako bi krv ostala dovoljno tečna, a cirkulacija efikasna. Danas dodatno ističe da su i kontrole kod ljekara opšte prakse i kardiologa temelj zdravog plana; bolje je „dosaditi“ preventivom nego zakasniti sa reakcijom.

Jutro zaslužuje „protivnapad“. Umjesto jurnjave na prazan stomak i dvostruke kafe, tijelo treba probuditi postepenim ritmom: čaša ili dvije vode, lagano razgibavanje, spor doručak sa proteinom i vlaknima (npr. jogurt i ovsene pahuljice ili jaja i povrće), kratka šetnja do posla ili barem silazak stanicu ranije. Takav početak smanjuje šanse za nagli skok pritiska i „umiruje“ krvne sudove u „rizičnom prozoru“ dana. Ako je hladno, ne forsirati napore napolju u cik zore – bolje je pomjeriti jači trening za kasnije ili ga preseliti u zatvoren prostor. Za one koji piju terapiju, satnica je jednako važna kao i doza; dosljedno uzimanje antihipertenziva i lijekova za lipide gradi „štit“ koji ne smije imati rupe.

Postoji i faktor koji se rijetko pominje, a stalno radi protiv nas: tiho, hronično nedovoljno pijenje vode. Mnogi se kunu da „stalno piju“, a dan im prođe sa dvije šoljice kafe i čašom soka. Organizam takav raspored „čita“ kao nestašicu. Gusta krv teže teče, mikrooštećenja na endotelu se lakše „krpe“ trombima, a pritisak voli takvu klimu. Zato je jednostavno pravilo korisno: čaša vode po buđenju, čaša prije svakog obroka i čaša poslijepodne. Uz to, ograničiti so – ne samo iz slanika, već i onu sakrivenu u suhomesnatim, sirevima, grickalicama i konzervama.

• Emocionalni stres dodatno „soli ranu“. Tenzija na poslu, loše vijesti, porodične brige – sve to „pali“ simpatički nervni sistem, ubrzava puls i podiže pritisak. Kratke vježbe disanja, pauze od ekrana, kratka šetnja oko zgrade, svjesno usporavanje ritma govora i pokreta – sitnice koje „spuštaju“ organizam s ruba. Ako jutra dočekujete nemirom ili ste se već susreli sa simptomima, psihološka podrška ili razgovor s terapeutom nije luksuz, nego ulaganje u srce i mozak. Blic je više puta bilježio da ljudi potcjenjuju „meke“ mjere, iako upravo one prave razliku u danima kad vrijeme „lomi“ i kada organizam traži sigurnu rutinu.

Sredinom priče vrijedi se vratiti najvažnijem signalu: „ne čekaj da prođe“. Ako bol, pritisak, gušenje, iznenadna slabost ili vrtoglavica „dolaze u talasima“, to nije znak hrabrosti nego rizika. Danas navodi da su minute mišić, jer kod infarkta svaka minuta odlaže „otvaranje“ krvnog suda, a kod moždanog udara prozor za trombolizu je kratak. Zato je poziv hitnoj prvi, drugi i treći korak – vožnja sopstvenim autom nije herojstvo, već gubitak vremena i dodatni hazard.

Na kraju, cijela tema se vraća na osnovnu poruku: srce pamti svaku našu naviku. Jedan dobar izbor neće izbrisati godine zanemarivanja, ali mali, ponovljeni koraci mijenjaju krvne sudove, krvni pritisak i metabolizam masti. Espreso često podsjeća na priče „običnih ljudi“ – nekad sasvim slučajan savjet frizera ili komšije odvede nekoga kod ljekara na vrijeme i spasi život.

• U stvarnosti, životi se ne spašavaju spektakularnim gestovima, nego svakodnevnim ritmom: voda umjesto treće kafe, šetnja umjesto lifta, povrće umjesto grickalica, san umjesto beskrajnog skrolovanja. Rani jutarnji sati neće biti neprijatelj onome ko dočekuje dan hidriran, nahranjen, razgiban i zaštićen terapijom koju je propisao ljekar. Nije stvar u savršenstvu nego u dosljednosti: kap po kap, korak po korak, jutro po jutro – srce to bilježi i vraća.

Zaključak je jednostavan i težak u isto vrijeme: ono što radimo svako jutro postaje naša „terapija“ ili naš „okidač“. Ako smo spremni da biramo prvo, šanse da izbjegnemo drugo rastu iz dana u dan.