Nedavno, kako se obilježila još jedna godišnjica stradalom Đinđiću, ponovo je na društvenim mrežama i portalima zaživjela priča o njegovom susretu sa popularnom srpskom pjevačicom Cecom Ražnatović. Kako su mediji izvjestili o njihovom odnosu, navedeno je da se susret Cece i Zorana Đinđića desio na dobro poznatom mjestu, a u pitanju je emisija legendarnog Minimaksa.
Putevi Cece Ražnatović i Zorana Đinđića susreli su se na poznatoj lokaciji koju je često posjećivala srpska elita u prijašnjim vremenima. Tema rasprave je renomirana emisija legendarnog Minimaxa, a svjedok je Ljubiša Tumbaković, bivši izbornik srpske nogometne reprezentacije i bivši trener Partizana. Prema riječima bivšeg trenera Partizana, on je u tom događaju imao sporednu ulogu jer je Đinđić zasjenio čak i slavnu Cecu.
Davne 1992. godine našao sam se u potpunoj sjeni Cecine goleme popularnosti i Zoranovog brzog rasta. Zoran je, kao nevjerojatno inteligentan, imao ozbiljno držanje i koliko god se Mića trudio, uvijek je odgovarao precizno i besprijekorno. Budući da je tada bila još prilično mlada, Ceca je imala svoj jedinstven pristup. “Moj je cilj bio transformirati emisiju u dotjeranu i zadivljujuću produkciju, zadatak koji se pokazao izazovnim. Đinđić je nedvojbeno bio prvo svetilo. Njegov utjecaj na mene bio je dubok i kasnije sam krenuo na slično putovanje. Zaista je zadivljujuće svjedočiti njegovim uspjesima”, rekao je Tumbaković u emisiji “Sceniranje” na televiziji “Kurir”.
U to vrijeme, napomenuo je, dogodio se i njegov prvi susret s Cecom. U tom trenutku sam imao prvi susret sa Cecom. Posjedovala je visoku razinu popularnosti, ali je ostala autentična i prizemna. I dan danas, kad god nam se putevi ukrste, održavamo čvrstu vezu druženja i prijateljstva, navodi Tumbaković. Podsjetimo da je prije 21 godinu u Beogradu tragično ubijen pokojni premijer Zoran Đinđić. U dobi od 51 godine iza sebe je ostavio trajno naslijeđe koje je i danas aktualno. Prolazak dva desetljeća od ubojstva Zorana Đinđića, inauguralnog demokratski izabranog premijera Srbije nakon pada režima Slobodana Miloševića 2000. godine, označio je prekid demokratskih reformi koje je on zagovarao i težnje Srbije za članstvom u Europskoj uniji.
Nakon pobjede Demokratske opozicije Srbije (DOS) na izborima u prosincu 2000., koju je predvodila Demokratska stranka (DS) Zorana Đinđića, 48-godišnji Zoran Đinđić preuzeo je kontrolu nad vladom u siječnju 2001. Kao vrlo cijenjeni filozof s akademskog iskustva u Njemačkoj, uzvišeno je obećao ulaganje i sveobuhvatnu reviziju nacije i njenih institucija, usklađujući ih sa zapadnim idealima. Unatoč nastojanjima da provede reforme, naišao je na protivljenje kako oporbenih stranaka, tako i pojedinih članova DOS-a. Još jedan značajan izazov bilo je očuvanje državnih struktura, koje su uglavnom ostale netaknute i usklađene s Miloševićevim režimom.
Na temelju dostupnih dokaza i opsežnog medijskog praćenja koje je tada bilo aktuelno a o čemu se i danas vodi polemika u javnosti, utvrđeno je da je njegova administracija surađivala s Haškim sudom na području bivše Jugoslavije, predajući više osoba optuženih za zločine, uključujući i bivšeg predsjednika Srbije Miloševića. Tragično je da se njegovo ubojstvo, orkestrirano od strane političkih i kriminalnih elemenata, dogodilo nakon što je više od dvije godine bio predsjednik. Za počinjenje ovog zločina odgovorna je ozloglašena JSO, poznata i kao Crvene beretke, uz moćni zemunski klan, koji je učvrstio svoj status jedne od najjačih kriminalnih skupina u Beogradu.
Usred bijela dana, 12. ožujka 2003., Đinđić je tragično završio u dvorištu zgrade Vlade, gađan snajperom. Unatoč naporima njegova tjelohranitelja, na kraju je podlegao ozljedama tijekom pružanja medicinske pomoći. Naime, ovaj razorni incident uslijedio je nakon više neuspješnih pokušaja ubojstva, a posljednji se dogodio prije samo nekoliko tjedana od same egzekucije. Zvezdan Jovanović, zamjenik zapovjednika Crvenih beretki 2009. je osuđen na 40 godina zatvora za kazneno djelo ubojstva.
