Istaknuta pjevačica Ana Bekuta dosljedno je isticala da je najvećU ljubav u životu osjetila prema Milutinu Mrkonjiću. Tuga zbog njegovog odlaska teško ju je opterećivala i bez prestanka se prisjećala njihovih zajedničkih trenutaka. Svakog dana iznova izranjaju sjećanja na njihovo zajedničko vrijeme, ispunjena obiljem radosti i trajnom ljubavlju koja traje čak i nakon Mrkine smrti.
Prije nego što je upoznala Milutina, Ana je bila u burnom braku koji je obilovao istinskim teatralnošću. Bračna zajednica Ane Bekute trajala je desetljeće, no nakon razvoda pjevačica se našla u besparici i oskudici. No, prvi su joj pružili ruku kolege, čiju će nepokolebljivu podršku zauvijek cijeniti. Kako prenosi “Mondo”, Anin kolega je napomenuo da su joj u pomoć priskočili Aca i Biljana Ilić, koji su Anini prijatelji. Osigurali su joj stan na Senjaku za koji je plaćala minimalnu kiriju. Nakon tog razdoblja, pjevačica se našla usred rata, vodeći usamljenu bitku bez ičije pomoći.
Tek je mnogo kasnije shvatila golemu patnju koju je pretrpjela. Unatoč tome što sam u tom trenutku dosegao vrhunac svoje karijere, ne bih se rado vratio. Živo se sjećam problema s kojima sam se suočavao, poput plaćanja stanarine za iznajmljeni stan na Senjaku, oslanjanja na posuđene čekove i boce plina, te jedva priuštavanja cigareta. Mnogi su možda pretpostavili da sam u tom razdoblju napredovao, ali stvarnost je bila daleko od toga. Moja sestra Milina bila je nezaposlena, mlađa sestra Dobrila jedva je sastavljala kraj s krajem s plaćom medicinske sestre, a otac je bio teško bolestan.
Zapravo, liječio se u našem unajmljenom stanu jer u bolnici nije bilo mjesta. Nažalost, ubrzo je preminuo. Iskrene riječi koje je tom prilikom ispričala Ana Bekuta. Za vrijeme dok je moj sin Igor služio vojsku, proživio sam ogroman strah. Težina tog straha bila je golema, jer se odnosila ne samo na sigurnost mog sina, već i na dobrobit cijele naše obitelji. Usprkos poteškoći, uspio sam vješto i suosjećajno potisnuti strašnu brigu koja me izjedala. Moj sin je dobio zadatak da upravlja vojnim vozilom od Prištine do Priboja bez ikakvih svjetala, što je dodatno moju tjeskobu. Na pozornici sam morao zadržati fasadu pribranosti, osiguravajući da nitko ne može otkriti nemir u meni.
Uspjeh naših nastupa zavisio je od mog osmijeha i pjesama koje sam pjevao. Ne želim se prikazati kao mučenik, jer sam svjestan da su mnogi drugi prošli mnogo veće nedaće. No, boli me što neki pojedinci vjeruju u netočnu verziju priče, sugerirajući da sam ja kao popularna folk pjevačica profitirala na tuđoj nesreći. Istina, nisam dobio ni kredite, ni stanove, ni plaće, ni mirovine, ni zdravstveno osiguranje. Jednostavno, borio sam se za opstanak svoje obitelji i na to sam neizmjerno ponosan. S dostojanstvom odlučujem ne spominjati razvod niti pripisivati krivnju nikome. Aca Ilić, Anin prijatelj koji joj je brzo priskočio u pomoć, slikovito se prisjetio tog perioda i Aninog mukotrpnog puta.
Aca Ilić ispričao je svoje iskustvo života s Anom u stanu na Senjaku devedesetih godina nakon njenog razvoda. Bili su u prijateljskim odnosima i živjeli su zajedno oko sedam godina prije nego što se Ana ponovno osamostalila i kupila vlastiti stan. Aca se nije bavio detaljima njenog razvoda niti bilo kakvim imovinskim stvarima. Unatoč razvodu, i dalje održavaju pozitivan odnos. Aca je napomenuo da ne zna za događaje koji su se desili u Šapcu. Čak je na jednom druženju sa zajedničkim prijateljima susreo Aninog bivšeg i sadašnju suprugu, a Ana mu nije zamjerila što je s njezinim bivšim suprugom zadržala srdačan odnos.
