Zoga, koja je Albanka, rodila je Srpkinju Radosava, čime su bili jedino troje djece u selu. Sve veći broj Srba, prvenstveno iz ruralnih krajeva, sklapa brakove s Albankama i zajedno osnivaju obitelji. Prije nekoliko godina pozornost javnosti zaokupila je priča o obitelji Timotijević iz Gornjeg Ojkovca. Naime, Lajtiha je pristala na udaju za Radosava, ravnodušna prema okolnostima svojih budućih životnih uvjeta. Ubrzo joj je svekrva dala novo ime – Zorica – i rodila je troje djece obitelji Timotijević.
- “Srce mi je potpuno, ali me duša boli zbog odsutnosti djece daleko. Kada drugi govore o meni, ne govore o meni kao o ‘onoj koja je oženila Albanku’, već kao onoj s čelo’, naglašavajući broj tri, kao da posjedujem nekakva čuda, ali ne i djeca. Tuga je duboka kad je tvoj identitet vezan za oca, kad nema s kim u cijelom kraju slaviti. Prvi sam posle dugo vremena iz čije se kuće čuo dečji plač i kada ću biti poslednji koji će duže vremena ljuljati kolevku – podelio je za Blic Radosav Timotijević, suprug Zogin – Zorice.
Radosav je povremeno poželio da se oženi, smatrajući da zabavljanje na neodređeno vrijeme nije za njega. Iako je bilo djevojaka zainteresiranih za njega, nijedna nije bila voljna preseliti se na selo. Više su voljeli urbani život, jer se činilo da svaka djevojka u staji oklijeva oko života na selu; identificirale su se više kao gradske djevojke nego kao seljanke.
- Timotijević se suzdržava od kritike, shvaćajući da nitko neće sličiti Zogeu. Svjestan turobne rutine seoskog života, on shvaća što žene traže u gradu i daje im tu slobodu. Radosav prepričava svoje iskustvo: „Putovao sam u Čačak i upoznao jednu Albanku koja je sa mnom podijelila sliku svoje sestre. Spomenuo sam da bih… Nakon toga sam otišao u Albaniju i zaprosio Zogea, koji je moj 12 godina. prihvatila je moju prosidbu… Kad sam je doveo kući, moji roditelji, majka Jela i otac Slobodan, bili su ispunjeni srećom sa srca, a radost je ispunila naše živote jer su djeca počela pristizati.
Za njegovu suprugu najizazovniji aspekti bili su jezik, planinska klima i teren. Radosav smatra da je tijekom ovih godina postigla solidno znanje srpskog jezika, dostigavši čistu peticu. – U mom kraju su prostrane ravnice, a ovdje se brda protežu u nedogled. Živio sam blizu oceana, gdje nema zime, ali ovdje snijeg može doseći visinu kuka. Selo mi ne predstavlja izazov jer sam u njemu odrastao. Moji životni uvjeti nisu bili teški; Bilo teško ili ovdje, navikla sam na odsustvo – kaže majka troje jedine djece u cijelom kraju.
- Njezini su svekrvi pohvalno govorili o njoj, ispričavši sve divne stvari o njoj tijekom njezina posjeta iz Albanije kako bi vidjela svoju kćer i unuke u uglednom domu Timotijevića. Zoge je vješt u mužnji krava, kuhanju mlijeka i pravljenju sira. Poznata zlatarka radi zajedno sa suprugom u polju, baveći se krojenjem, tkanjem, pripremanjem i čišćenjem. U ruralnom životu to je bitno, osobito kada se kućanstvo oslanja na poljoprivredu. Uz sve te poslove, prati i porod.
– Kad vidiš moju Zoricu kako sprema volove, pridruži mi se u šumi da skupljamo drva ili krčimo put sa zapregom. Prošle zime sin nam se razbolio, a put je trajao dva i pol kilometra po dubokom snijegu. Nosio sam ga malo, onda sam zastao da se odmorim, a ona ga je uzela od mene, držeći ga u naručju.
- Uzviknula sam: “Nemoj, trudna si; ne bi trebala, ne možeš”, ali ona nije htjela slušati. Zanimljivo, s njim u naručju kretala se brže nego ja – pohvalno govori Timotijević o svojoj supruzi. Bojan, Dobrivoje i Jovana. Tu su Radosav i Zoge dokrajčili djecu. Više nije moguće. Ako je siromaštvo, onda nije. Spuštali bi svoje grbe na tlo danonoćno kako bi osigurali hranu za više djece, čak bi ih hranili iz vlastitih usta ako je potrebno, ali to je drugo pitanje.
Najbliža škola nalazi se sedam kilometara dalje u Jasenovu, smještenom na pola puta kroz šumu. Djeca će nam uskoro poći za školu i treba ih jednog po jednog ispraćati i čekati da se vrate. Ali tko bi onda pazio na četvrto i peto? U najmanju ruku, mogli bi pomoći u raščišćavanju cesta kako bi se moglo putovati, ali u ovim okolnostima to jednostavno nije moguće, sliježe ramenima Radosav.
