Priča o ovom izvanrednom pojedincu služi kao snažan primjer dobrote, učeći nas neprocjenjivoj lekciji o međusobnom prihvaćanju i vrednovanju, bez obzira na naše razlike. U vrijeme velikih poteškoća, papa mi je ukazao gostoprimstvo, unatoč tome što sam musliman. Sjećanje na njegov odgovor kad sam se pomolio ostat će zauvijek urezano u mom umu.
- U gradu Visokom, koji se nalazi nadomak Sarajeva, živi jedna neobična nana koja je inače muslimanka. Prethodno smo podijelili dirljivu priču o skladnom i prijateljskom odnosu između Muslimana i Srba u Bosni, ističući muslimanku koja se udala za Srbina i sada radosno slavi i Bajram i Božić. Također smo podijelili priču o Srbinu koji je svojevoljno prihvatio islam i postao odani musliman.
U ovoj dirljivoj priči upoznajemo vas s bakom koja je četiri godine provela u inozemstvu, točnije u Austriji. Kroz niz slučajnih događaja, našla se u domu kršćanskog svećenika. Unatoč njihovim vjerskim razlikama, svećenik je poštovao i dopuštao joj da nesmetano prakticira svoje muslimanske običaje. Prema lokalnim pričama, Nana je iz Rogatice, a kasnije se preselila u Visoko, gdje su navodno kupili kuću u naselju Dobrinje.
- Nakon četiri godine provedene u Austriji, iskazala je nesposobnost prilagođavanja i odlučila se vratiti u Bosnu, vjerujući da će joj tamo život biti bolji. U rasponu od četiri godine boravio sam u Papinoj rezidenciji. Za sve vrijeme mog boravka niko nije stao u moju obranu kada je u pitanju moj izbor odjeće, bilo da se radi o marami ili muslimanskoj nošnji. Uspomene na vrijeme provedeno u svećenikovoj kući i način na koji se prema njoj odnosio duboko su joj u srcu, jer ih se rado prisjeća.
U razgovoru sa svećenikom priznao je da je moja majka prakticirala svoje običaje, a on svoje. Tijekom molitve izrazio je divljenje prema inteligenciji moje majke i ohrabrio je da nastavi sa svojim običajima dok je on provodio svoje. Svećenik je pokazao poštovanje prema mojoj vjeri, a ja sam zauzvrat poštivao njegovu. Nije bilo miješanja jednih u običaje, a čak sam dobio i podršku od svećenika.
- Tijekom ove interakcije nikada nisam osjetio nikakav osjećaj prijetnje ili diskriminacije. Nana je pronašla veliko ispunjenje u druženju, podršci i ljubaznosti koju su dijelili među njima. Život u Papinoj rezidenciji pružio joj je sve što joj je bilo potrebno, osim poznanstva s rodnim gradom, prijateljima i Bosnom i Hercegovinom na koju je navikla. Nakon završetka liturgije, svećenik ljubazno zamoli mog supruga da skuha kavu i odustane od molitve, dopustivši nam da sjednemo i ispričamo se.
Bit ove priče vrti se oko važnosti poštivanja i vrednovanja različitih uvjerenja, prihvaćanja razlika u svim aspektima. Služi kao dirljiv podsjetnik da je imperativ njegovati vlastitu vjeru dok istovremeno pokazujemo poštovanje prema drugima, jer je to prava mjera pravednosti. Nije važno koje božanstvo odaberemo obožavati; ono što je uistinu važno je naša sposobnost da svima iskažemo poštovanje.
