Do iznenađujućeg otkrića došlo je kada se otkrilo da Sašu Popovića i Ivanku Popović, bivšu rektoricu beogradskog Sveučilišta, veže obiteljska veza. Zapravo su braća i sestre, iako nikada nisu javno priznali svoju vezu. Brat Saše Popovića ima ključnu ulogu u obrazovanju. U početku su se na internetu šuškale da su Saša i Ivanka braća i sestre po stričevima.
Tim Kurira se zbog toga obratio Popoviću za pojašnjenje, ali on, nažalost, nije odgovorio. Nakon toga su se obratili profesoru dr. Popoviću, koji je iskreno, iako teško artikulirajući svoje misli, otkrio istinu. Rektor beogradskog sveučilišta u poruci je istaknuo da, iako su u sedmom rodu, njihov odnos nije osobito blizak. Osim aspekta senzacionalizma, oni ne shvaćaju značaj ove informacije.
- Prošle je godine Ivanka Popović, cijenjena profesorica Tehnološko-metalurškog fakulteta i bivša rektorica Sveučilišta u Beogradu, izabrana za potpredsjednicu Europske udruge sveučilišta (EAU), čime je pokazala svoja iznimna postignuća na tom području. Rođena 1959. u Rio de Janeiru, sestra Saše Popovića potječe iz ugledne loze.
Njezin djed, senator Daka Popović, bio je nastupni ban Dunavske banovine, dok je njezin otac, veleposlanik Gavra Popović, bio ugledni jugoslavenski diplomat. Ivankin stric, ugledni sveštenik Srpske pravoslavne crkve Alimpije Popović, također je imao značajnu ulogu kao prvi gradonačelnik Novog Sada nakon Drugog svjetskog rata. Ove izvanredne obiteljske veze detaljno su opisane u Ivankinoj biografiji, koja uključuje mnoštvo podataka koje je napisao sam Alimpije.
Iako nitko od spomenutih nije rodbinski povezan s Popovićem, dobro je poznato da Saša potječe iz novosadske svećeničke loze. Njegov djed, koji je služio kao duhovnik u uglednoj crkvi u glavnom gradu Vojvodine, svjedoči o toj rodovskoj vezi. Bivši direktor “Granda” ispričao je svojevremeno priču o svom idiličnom odrastanju u Novom Sadu. Njegov djed i sva njegova braća služili su kao svećenici u lokalnim crkvama. Njihove su obitelji zajedno stanovale u prostranoj crkvenoj kući, koja je bila zgodno smještena uz ugostiteljsku školu koja se dičila sportskim igralištem uz luku.
Svako jutro, čim bi se probudio, nestrpljivo bi izlazio na teren s loptom u ruci. S gorljivom odlučnošću, vješto bi žonglirao loptom, pazeći da ona nikada ne dotakne tlo, uspješno ju je udario impresivnih pet tisuća puta.
Dodatni sadržaj: Saša Popović U uvodnoj epizodi “Una intervjua” na UNA televiziji, cijenjeni voditelj Voja Nedeljković imao je privilegiju da intervjuiše jednu od najutjecajnijih ličnosti estrade današnjice, Aleksandra Sašu Popovića. U iskrenom i dosad neviđenom razgovoru Saša je zaronio u svoj profesionalni put i put koji ga je doveo do ovoga gdje je danas.
Iznio je intimne detalje, počevši od ranih godina i početnih nogometnih pohoda, pa sve do glazbene škole i meteorskog uspona renomiranog orkestra Slatki greh. Popović je na početku razgovora rekao kako više ništa drugo u životu ne želi osim nogometne karijere. Međutim, razmišljajući o tome sada, shvaća da zapravo ne žali što nije postao nogometaš. Da je krenuo tim putem, njegova bi karijera završila u 30. godini. Kako se sljedeće godine približava 70. godini života, priznaje da se još uvijek aktivno bavi svojom istinskom strašću i profesijom, a to je glazba.
Unatoč početnom nedostatku interesa za glazbu, njegova se perspektiva u međuvremenu promijenila. Moja strast za nogometom bila je toliko intenzivna da ju je bilo teško razumjeti. Čak i u dobi od šest godina mogao sam osjetiti da je moja opsesija daleko od uobičajene. Nogomet je progutao moje misli i postao moja krajnja težnja. Pohađao sam Jovinu srednju školu u Novom Sadu, a jedno posebno sjećanje je ostalo živo: utakmica koju smo igrali na školskom igralištu gdje sam uspio postići gol. Još uvijek čujem profesora zemljopisa kako uzvikuje: “Pet golova do kraja godine!”
