Penzioneri u današnje vrijeme jako loše prolaze jer su penzije jako male, a cijene svega rastu. Naročito je interesantno to da slavne ličnosti nemaju neke jake penzije i dosta ih se muči da preživi. Danas otkrivamo kako jedan pjevač jedva sastavlja kraj s krajem.
Unatoč dugogodišnjoj uspješnoj karijeri, pjevač Hasan Dudić otkrio je da nije dobio nacionalnu mirovinu, iako ispunjava sve potrebne kriterije. Ova teškoća rezultirala je izuzetno teškim životnim uvjetima za njega, gdje se svakodnevno bori da spoji kraj s krajem i suočava se sa stalnim financijskim poteškoćama.
- Hasan dijeli svoju dugogodišnju borbu da osigura pravo na nacionalnu mirovinu, naposljetku bez trijumfa. Vjerujući da je iscrpio sve opcije, odlučio se na štrajk glađu u centru grada, ispred institucija, kako bi istaknuo svoju muku.
Nakon nesreće prije nekoliko godina, dobio je invalidsku mirovinu; međutim, ta ograničena sredstva ne mogu zadovoljiti njegove osnovne životne troškove. Unatoč ponudama pomoći od strane prijatelja i obitelji poput Goce i Sanele, Hasan odlučno odbija bilo kakvu financijsku pomoć, jer cijeni svoj ponos iznad svega i osjeća da mora zaraditi ono što mu pripada.
Hasan izražava duboku bol zbog situacije u kojoj su pojedinci koji su zarađivali manje od njega mogli dobiti nacionalnu mirovinu, ostavljajući ga bez ikakvog objašnjenja. Taj osjećaj nepravde teško ga pritišće, pogotovo jer je prije toga svoju prijateljicu Zlatu usmjeravao kako osigurati mirovinu, što je ona uspješno ostvarila, a on nije. Ipak, Hasan se odlučuje ne nametati drugima; više voli ovisiti o vlastitim sposobnostima, čak i ako to podrazumijeva svakodnevno suočavanje s teškim izazovima.
Stres i neizvjesnost također se odražavaju na njegovo zdravlje, što dovodi do čestih kolapsa izazvanih tjeskobom na ulici i zahtijeva stalno uzimanje lijekova. Njegove su se okolnosti još više pogoršale nakon što se zarazio koronavirusom, što je dodalo troškove liječenja koji su bili neodoljivi za njegov ionako ograničeni proračun.
- Hasan priznaje da postoje trenuci kada mu nedostaje dovoljno sredstava čak i za najosnovnije potrebe, poput hrane, zbog čega se mora oslanjati na ograničenu prehranu koja ga sprječava da si priušti sve neophodne lijekove.
S druge strane, Lepa Lukić, njegova kolegica, uživa u udobnom životu, izvlačeći iz tri mirovine koje ukupno iznose oko 300.000 dinara. Iskreno priznaje da u mirovini uživa bez ikakvih odricanja, uživajući u životu i društvu mlađih osoba. U međuvremenu, Hasan, koji dijeli njezinu dobnu skupinu, mora voditi vrlo skroman život.
Zatečen je Lepinom sposobnošću da cijelu svoju mirovinu potroši u birtiji, dok se on bori sa znatno manjim sredstvima. Lepa Lukić, u mirovini s 23 godine, ima tri različite mirovine: osnovnu mirovinu iz Srbije, nacionalnu mirovinu od države i mirovinu naslijeđenu od pokojnog supruga u Kanadi.
Osim toga, Lepa ostvaruje dodatne prihode i vodi živahan društveni život, što je u oštroj suprotnosti s Hasanom Dudićem koji se svakodnevno suočava s borbama za osnovne životne resurse. Razlika između njihovih situacija ilustrira surovu stvarnost, ističući kako neki pojedinci uživaju određene privilegije, dok se drugi, poput Hasana, bore za temeljna prava koja im s pravom pripadaju.
DODATNI TEKST
Jeste li ikada razmišljali o opsegu našeg razumijevanja snova? Tisućljećima su snovi intrigirali čovječanstvo, a čak i uz znanstveni napredak, i dalje su među najdubljim enigmama ljudskog uma. Intrigantan aspekt snova je da pojedinci često zaborave do 95% njih ubrzo nakon buđenja.
Što objašnjava ovo? Čimbenik koji pridonosi tome je da je aktivnost mozga odgovorna za pamćenje značajno smanjena tijekom REM faze spavanja, faze u kojoj se odvija većina snova. Snovi često sadrže bezbroj simbola i metafora, što dodatno povećava njihovu složenost i čini ih izazovnim za tumačenje.
- Prevladavajući motiv, poput pada u snu, može predstavljati osjećaj gubitka kontrole u budnom životu. Osim toga, neki istraživači sugeriraju da snovi služe kao mehanizam putem kojeg naš mozak obrađuje emocije i informacije koje doživljavamo tijekom dana.
- Zanimljivo je da sanjare i osobe koje su slijepe od rođenja, iako njihovi snovi uglavnom uključuju zvukove, mirise, taktilne senzacije i emocije. Intrigantan aspekt snova je da, iako ih ljudi sada obično doživljavaju u boji, to nije povijesno točno.
Studije provedene 1940-ih i 1950-ih otkrile su da je većina pojedinaca u to vrijeme sanjala crno-bijele boje, što je fenomen povezan s prevladavanjem crno-bijele televizije. Nasuprot tome, u današnjem svijetu, gdje boje igraju vitalnu ulogu u našim svakodnevnim iskustvima, većina pojedinaca sanja u živim bojama.
