Ivana je godinama živjela u braku u kojem se osjećala zaboravljeno. Svaka večera završavala je s njegovim nezadovoljstvom, bez obzira na trud koji je ulagala u pripremu obroka. Dario, njezin muž, nikada nije bio zadovoljan onim što bi servirala, a ona je samo šutjela, osjećajući se sve više ignoriranom. Iako su nekada u njihovom domu vladali smijeh i razgovori, sada je sve bilo usmjereno na njegovu kritiku, a ona je postajala samo figura koja priprema obrok. Nisu to bile samo kritike na račun hrane, već i na sve ostalo što je činila. Osjećala se kao da je prestala biti osoba, a postala samo “kuharica i čistačica” u vlastitoj kući.
Iako je nekada uživala u kuhanju, sada je svaki dan bio težak teret. Dario bi dolazio kući, a ona bi pripremala obrok u tišini, nadajući se da će mu nešto u jelu napokon odgovarati. No, koliko god se trudila, osjećala je da nije dovoljno dobra. Danima je već kuhala bez strasti, pokušavajući zadovoljiti njegove apetite koji su se mijenjali iz dana u dan, ali nikada nisu bili dovoljno dobri. Blic je nedavno objavio članak o tome kako mnogi ljudi u braku, pogotovo žene, osjećaju isto – gubi se osjećaj ljubavi i partnerstva, a ostaje samo rutina.
- Jednog dana, dok je pripremala sarmu, osjetila je kako joj ruke drhte. Nije više znala radi li to iz ljubavi ili iz navike. Dario je ušao u kuhinju, pogledao hladnjak i odmah primijetio da nema ničega svježeg. Često je znao biti kritičan prema onome što je pripremila, a taj dan nije bio iznimka. Ivana je, umorna od svega, izletjela s riječima koje su bile duže skrivene. “Ne mogu više svaki dan kuhati kao da nas je deset u kući!” izgovorila je, a Dario je samo ostao iznenađen. Odgovorio je kratko, kao da nije ni razumio dubinu njezinih osjećaja. “Pa što ti je?”, pitao je, dok je ona osjećala kako ju je zatomio još jednu od svojih emocija.
Nakon toga, Ivana je osjećala da je između njih još veća barijera. Svaki dan je bio isti, on bi dolazio s posla, a ona bi kuhala u tišini. Ponekad je čula smijeh susjeda, Jasmina i njezinog muža, koji su uvijek razgovarali i smijali se zajedno. Usporedila je njihovu bračnu dinamiku s onom koju je imala s Dariom, i postavila si pitanje – gdje su oni to izgubili? Jutarnji list u jednom od svojih članaka spominje kako mnogi brakovi počinju propadati zbog zanemarivanja emocionalnih potreba partnera. S vremenom, komunikacija nestaje, a preostaje samo tišina.
- Ivana nije imala hrabrosti reći svojoj djeci što se zaista događa. Kad je Iva, njezina kći, nazvala i pitala je kako je, Ivana je pokušala sakriti istinu. “Ma dobro sam, dušo… Samo puno posla oko kuće,” odgovorila je. No, osjećala je unutarnju prazninu i usamljenost, osjećala se nevidljivom u svom vlastitom domu. Razgovori su bili sve rjeđi, a brak se svodio na rutinu koju je ispunjavala samo kuhinja i svakodnevne obveze. 24sata naglašava kako mnoge žene u srednjim godinama počinju osjećati da su nestale iz svojih vlastitih života, sve zbog nesuglasica i nedostatka pažnje u braku.
Jednog dana, nakon što je dugo kuhala za Darija, Ivana je odlučila pokrenuti razgovor. “Dario, možemo li razgovarati?” upitala je, nadajući se da će napokon razumjeti njezine osjećaje. On je podigao pogled s tanjura, iznenađen njezinim pitanjem. “O čemu?” odgovorio je, kao da nije shvatio dubinu problema. Ivana je nastavila: “O nama. O tome kako živimo zadnjih godina. Osjećam se kao da više nismo partneri, nego cimeri.” Njegov odgovor bio je hladan i pun indiferentnosti. “Ivana, nisam znao da se tako osjećaš… Znaš da nisam dobar s riječima.” I dok je on napustio stol, Ivana je ostala osjećajući se još više odsutnom u svom vlastitom životu.
Tijekom noći, Ivana nije mogla spavati. U glavi su joj odjekivale njegove riječi, koje zapravo nisu bile riječi, već tišina. Sjetila se majke koja joj je uvijek govorila da žena “drži tri kuta kuće”, no što ako žena više nema snage držati ni jedan? Taj osjećaj napustio ju je, a sve više je osjećala da je nestala iz vlastitog života. Index.hr u jednom od svojih članaka diskutira o tome kako žene u braku često postaju žrtve vlastitih uloga, zanemarujući svoje osobne potrebe i želje.
- Jednog popodneva, Ivana je odlučila napraviti pauzu i otišla na kavu s Jasminom. Tamo je prvi put nakon dugo vremena izgovorila sve što ju je mučilo. Jasmina joj je rekla: “Ivana, nisi sama. I meni je bilo teško kad su djeca otišla. Ali moraš misliti i na sebe!” Ove riječi su joj odzvanjale cijeli dan. Prisjetila se svih stvari koje je voljela prije nego što je postala samo “Dario-va žena”. Ponovno je počela gledati u izloge s knjigama, sjetila se romana Mire Gavrana i Slavenke Drakulić koje je voljela čitati. Kupila je knjigu za sebe i nakon toga sjedila u parku, osjećajući se opušteno. Večernji list izvještava kako se mnoge žene nalaze u sličnoj situaciji, gdje su se žrtvovale za obitelj i zanemarile vlastite želje i potrebe, a onda počinju tražiti svoj unutarnji mir.
Kad je došla kući, Dario je sjeo za stol, gledajući kroz prozor. Iako nije rekao ništa, Ivana je osjetila da je nešto u njegovom ponašanju bilo drukčije. Tog dana nije kuhala ništa novo, nego su samo podgrijavali ostatke od jučer. Ali ta tišina nije bila teška kao prije. Bilo je to njezino odlučivanje, njezin prvi korak prema slobodi. Sljedećih tjedana Ivana je počela više izlaziti iz kuće, viđati prijateljice, a čak je upisala i tečaj slikanja. Dario je bio zbunjen, ali nije ništa rekao. Jednog dana, dok je Ivana slikala, Dario je prišao i pitao: “Ivana… Možda bih mogao sutra ja skuhati ručak?” Ovaj put, Ivana je osjetila nadu. Možda još uvijek ima nade za njih, ili barem za nju samu. Svi mi, bez obzira na okolnosti, zaslužujemo da budemo viđeni i čuti.
