Obitelj poznatog glumca Nebojše Glogovca s tugom je objavila vijest samo tjedan dana nakon šeste godišnjice njegove smrti. Posle prerane smrti sina, nije mogao da nađe utehu ni gubitkom oca protojereja-stavrofora Milovana. Nebojša je proživio djetinjstvo ispunjeno ljubavlju, toplinom i srećom, živeći u domaćinstvu sa roditeljima Milenom i osam godina mlađom sestrom Bojanom.
Unatoč Milovanovoj želji da mu se sin bavi teologijom, na kraju je odabrao umjetnički put. Sada se vidi da je njegova odluka bila ispravna. Zanimljivo je da malo ljudi zna da je umjesto glumačke karijere odmah nakon srednje škole njegova početna preferencija bila zapravo psihologija. Nakon što je proveo dvije godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu, odlučio je krenuti u drugom smjeru na temelju svojih sve većih interesa. Njegova sestra Bojana na kraju je dovršila ono što je Nebojša započeo. Vječni izazov s kojim se suočavaju mlađa braća i sestre je stalna potreba da pokažu svoje sposobnosti u usporedbi sa svojim starijim kolegama. Bojana je, u želji da Nebojši dokaže da je to itekako ostvarivo, uspješno završila studij psihologije s iznimnim akademskim uspjehom. Ova otkrića podijelio je prota Milovan prilikom gostovanja u televizijskoj emisiji “Dok anđeli spavaju”.
Nakon što je magistrirala, željela je doktorirati; međutim, njezin put karijere skrenuo je u drugom smjeru. Na osobnoj razini, Bojanino ispunjenje nadilazi njezina profesionalna postignuća. Raduje je uspješan brak i uloga majke pune ljubavi svom sinu Luki. Zanimljivo, Luka je samo godinu dana mlađi od Sunčice, kćeri Nebojše iz njenog prethodnog braka. Utjecaj koji je Nebojša imao na živote članova svoje obitelji bio je dubok, a njegov prerani odlazak ostavio je za sobom bolnu prazninu koja se može opisati samo kao razorna tragedija. Biografija Glogovca prepuna je zadivljujućih detalja, zapaženih postignuća i izvanredne obiteljske ostavštine netaknute nikakvim skandalima.
Odlazak Nebojše bio je veliki gubitak za srpsko glumište. Rođen 30. kolovoza 1969. godine u Trebinju, do prerane smrti živio je u Beogradu. Otac Milovan posvetio je svoj život svećeništvu, a majka Milena usavršavala se kao talentirana krojačica. U dobi od sedam godina s obitelji se seli u Pančevo, gdje uspješno završava osnovno i srednje obrazovanje. Nakon završene srednje škole prvo je upisao psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, ali je ubrzo promijenio put i upisao FDU. Pod vodstvom profesora Vladimira Jevtovića uspješno je diplomirao na Fakultetu dramskih umjetnosti.
Debitirajući na filmskom platnu 1994. godine, svojim je prisustvom uljepšao ratnu dramu “Vukovar, priča”. Prethodno je tumačio školskog prijatelja Boba u seriji “Bolji život” i odmah zarobio srca mladih djevojaka. Od tada je nastavio nizati jednu ulogu za drugom. Njegov proboj dogodio se 1995. kada je dobio svoju prvu veću ulogu u hvaljenom filmu “Ubojstvo s predumišljajem”, koji ga je katapultirao do široke slave i donio mu prestižnu nagradu “Car Konstantin” na renomiranom Filmskom festivalu u Nišu. Među istaknutim filmovima koji nose njegov značajan utjecaj su Nebeska udica, Do koska, Bure baruta, Munje, Bumerang, Klopka, Ranjena zemlja, Kad porastem biću klokan, Žena slomljenog nosa, Huddersfield i Ustav Republike Hrvatske.
Nadalje, ostvario je zapažene nastupe u raznim popularnim serijama, uključujući ali ne ograničavajući se na Obiteljsko blago, Vratiće se rode, Lud, zbunjen, normalan, Vojna akademija, Žene s Dedinja i Otvorena vrata 2. Među kazališnim predstavama u kojima je nastupao su Sumnjivo lice, Metamorfoze, Huddersfield, Šine, Lutalica i Lažni car Šćepan Mali. Godine 1996. stupa u brak s Minom, talentiranom slikaricom koja ujedno radi i kao docentica na predmetu Slikarske tehnike na renomiranom Fakultetu primijenjenih umjetnosti u Beogradu. Čast da im bude kum imao je Vojin Ćetković, Nebojšin kolega.
