Pjevačica Vesna Đogani do sada je pokazala neosporan talenat i svoje vokalne sposobnosti. Kada je stupila u sferu javnog života, pojavili su se medijski naslovi koji su se bazirali na njeno porijeklo i njenu porodicu, međutim, Vesna nikada nije skrivala detalje iz svog djetinjstva koje istini za volju i nije bilo toliko bajno kao što su mnogi mislili. Vesna Đogani boravila je u maloj, skromnoj kući, a jedno vrijeme čak i u ustanovi za nezbrinutu djecu.
Dok sam bila u Zvečanskoj, bila sam duboko pogođen tim iskustvom, iako sam tada bio vrlo mlad. Sjećanja na neprestano plakanje još uvijek mi se motaju po glavi. Osjećaj je bio sličan bolesnom djetetu s visokom temperaturom koje očajnički doziva svoju majku koja nije u mogućnosti doći. Bilo je to razdoblje nevjerojatno izazovno za mene. Vesna je to sjećanje ispričala na prepričljiv način.
Pjevačica je izrazila razumijevanje prema majci, priznajući teške okolnosti koje su je dovele do odluke da ode. Unatoč nedaćama koje je njezina majka proživjela u to vrijeme, pjevačica smatra da nema opravdanja za oca koji napušta svoje dijete i odbija održati vezu. Međutim, odlučila mu je oprostiti kako bi se oslobodila toksičnosti zadržavanja ljutnje. Nedavno je, kao odgovor na negativne komentare, Đogani odlučila predstaviti svoj bivši dom i susjedstvo u vlogu.
Ja sam Vesna Đogani, a ova ulica čuva uspomene na moje djetinjstvo. To je mjesto gdje sam prvi put udahnuo i izrastao u osobu kakva sam danas. Upravo u dvorištu gdje sam svirao održao sam svoje prve koncerte koji su označili početak moje karijere. Ova ulica je mjesto gdje su rođeni moji snovi i ona zauzima posebno mjesto u mom srcu. Most koji ovdje stoji nije bilo kakav, već most mog djetinjstva. Bilo je to mjesto gdje bismo igrali, uhvaćeni između uzbuđenja dva suparnička tima. Svaki tjedan iznad nas bi prolazili navijači Zvezde i Partizana, a njihovo navijanje odjekivalo nam je u ušima.
Tramvaji koji su klizili pokraj njih dodavali su našim danima melodično brujanje, zvuk koji smo kao djeca njegovali kao najljepšu glazbu. Dok se Vesna prisjećala tih uspomena, u glasu joj je bila neka sjeta i nostalgija. Moj most, simbol čistoće i nevinosti, oskrnavio je nepoznati počinitelj. Sramotan čin ruganja čistom srcu djeteta i gaženja njegovih snova duboko me ražalostio. I ja sam nekoć bila siromašna djevojka s velikim težnjama i bujnom maštom.
Je li moguće da vas netko osuđuje samo na temelju činjenice da ste boravili ispod mosta? Posjedovala je krišku kruha i okus raja. Ova činjenica me duboko žalosti. I upravo zato sam stigao ovdje. Nije to samo zbog mene, već da pružim podršku unutarnjem djetetu koje plače u meni. Ispričavam se mostu jer sam svjestan boli koju podnosi. Samo je most taj koji istinski shvaća tko sam ja, moje težnje i činjenicu da mi nitko drugi nije pružio ruku pomoći, već me on vodi putem kojim trebam kročiti. I to je jedino odgovorno što me je dovelo do ovoga gdje sam danas.
Vesna, staložena i uspješna žena, uživa u obilju ljubavi koja je okružuje. Publika, ispunjena i klicanjem i suzama, nalazi utjehu u njezinu umirujućem glasu. Oni je čvrsto podržavaju, odbijajući dopustiti da joj suze teku niz lice. Vesna od srca zahvaljuje ljudima dobrog srca koji su joj pružili nepokolebljivu podršku. Sada, naoružana svim odgovorima, pronalazi mir u svojoj hrabrosti, ljubavi i dragim sjećanjima na djetinjstvo. Ovo iskreno otkriće samo produbljuje obožavanje Vesne kod publike.
