Slavne ličnosti sa ovih prostora su postale legende čak i nakon raspada Jugoslavije. Iako su više prilika za korištenje svog talenta imali u bivšoj državi, nikada nisu prestali biti predani svom radu. Danas otkrivamo životnu priču i tragedije jednog našeg slavnog glumca.
Ljuba Tadić, koji se smatra jednim od najiznimnijih aktera srpske i jugoslavenske povijesti, imao je privilegiju iz prve ruke svjedočiti veličini i biti upućen u značajne događaje i informacije. Zbog njegova pretjerano burna temperamenta i naravi, bilo mu je nemoguće nestati u pozadini na pozornici; jednostavno nije mogao proći nezapaženo.
Odlučno je željno hvatao i odbijao razne uloge, iskazujući i svoju izražajnu i plahu prirodu u svakoj od njih. Ljubini kolege opisali su ga kao doista izvanredan talent, usporediv s Dostojevskim, s jedinstvenom sposobnošću da osvoji publiku svojim nevjerojatnim prisustvom, osebujnim stilom i iznimnim umijećem izrade.
Rane godine života Ljube Tadića 31. svibnja 1929. godine u Uroševcu je došao na svijet Ljubomir Ljuba Tadić, obilježen mjesto i datum njegova rođenja. Rođen i odrastao na Kosovu, njega i njegova tri brata odgajala je majka nakon što im je otac, profesor povijesti iz Čača, iznenada preminuo 1933. godine.
Unatoč teškim okolnostima, majka je ustrajala i brinula se za njih. Igrom sreće uspio je izbjeći da postane jedan od studenata koji su stradali na strijeljanju u Kragujevcu 1941. godine. Za vrijeme tragičnog događaja strijeljanja učenika u Kragujevcu, moja obitelj i ja smo se sklonili u kuću moje majke. Dok smo se stisnuli zajedno u njezinom dvorištu, dogodio se jeziv trenutak kada su njemački vojnici ušli na scenu.
Prišla su nam dvojica muškaraca pokušavajući nas odvojiti od majčinog zaštitničkog zagrljaja. No, ona se svom snagom privila uz nas, odbijajući nas pustiti čak ni riskirajući vlastiti život. Iznenada, vojnik u besprijekornoj uniformi istupi naprijed, privlačeći svačiju pozornost. Pažljivo je zurio u moju majku, posegnuo u unutarnji džep i izvadio fotografiju.
- Sa suzama u očima pokazao nam je sliku na kojoj su se vidjele njegova supruga i dva sina koji su u sličnom položaju stajali uz majku. Ushićen vezom koju su dijelili, vojnik se okrenuo svojim drugovima i od srca ih zamolio da nas oslobode.
Ovaj suosjećajni čin dogodio se usred tragedije koja je odnijela živote 300 srednjoškolaca i brojne djece, uključujući i 11-godišnjeg romskog dječaka koji je radio kao čistač cipela. Putanja njegovog profesionalnog života Nakon što je 1953. godine završio glumačko školovanje kod profesora Joze Laurenčića, karijeru je započeo u kazalištu Joakima Vujića u Kragujevcu.
- No, krasio je i pozornice renomiranih institucija poput Beogradskog dramskog pozorišta, Narodnog pozorišta u Beogradu, Jugoslavenskog dramskog pozorišta i Ateljea 212. Osim njih, zajedno sa suprugom je suosnivač alternativnog kazališta “Magaza”.
Snežana Nikšić 1983. Danas velika scena Jugoslavenskog dramskog pozorišta u njegovu čast nosi ime “Ljuba Tadić”. Glumi je uvijek pristupao kao igri, često navodeći da ona uključuje prijelaz iz stvarnosti u kreativni prostor. Kad bismo na neki način, makar i hipotetski, pokušali klasificirati Tadićeve likove, prvo bismo ga susreli u portretiranju buntovnih mladića poput Raskoljnikova.
Zatim se upušta u uloge besciljnih buntovnika, poput Toma u “Staklenoj menažeriji”. Glumački vješto spaja utjecaje Sartrea i Krleže, da bi naposljetku dosegao svoj vrhunac u portretiranju mudraca samotnjaka poput Sokrata, Kralja Edipa, Prote Mateje i, konačno, Kralja Leara u tri odvojena navrata.
Ljuba Tadić bez napora je utjelovio bit renomiranih ličnosti poput Dostojevskog, Becketa, Krleže, Sartrea, Brechta, Tennesseeja Williamsa, Platona, Harwooda i Shakespearea, vješto prenoseći njihove duboke narative. Bilo da je nastupao u tragedijama ili komedijama, na raznim platformama uključujući kazalište, film i televiziju, stalno je postizao izvanredan uspjeh.
- Tvrdio je da ima samo uspomene na uspjehe i aplauze, dok je sva druga sjećanja namjerno zakopao i prikrio zaboravom. Ljuba Tadić, jedan od najcjenjenijih glumaca srbijanskog kazališta, svojedobno je primijetio: “Nisam se ograničio samo na nastupe u kazalištu ‘Boško Buha’.
Bilo bi mi nezamislivo da kao autoritet usadim strah u srcima djece.” Prošlo je osamnaest godina od njegove smrti 28. listopada, ali njegova ostavština i dalje živi kroz njegove izvanredne portrete bezbrojnih značajnih likova. I do danas je ostao vjeran Zvezdi i Maderi, o čemu svjedoči i prisutnost njegovog stola na oba mjesta.
Nakon završetka izvedbe osjećam pojačanu snagu. Iščekivanje raste dok željno iščekujem spuštanje zastora, znajući da ću se uskoro naći u ugodnoj atmosferi puba, okružen dobrim društvom. Za mene postoji nešto doista izvanredno u iskustvu bara nakon kazališta. Pub ima posebno mjesto u mom srcu, posebno onaj na Madeiri.
Ljubin izvanredan talent donio mu je bezbrojna priznanja u filmskoj i kazališnoj industriji. Njegov utjecaj na kazališni svijet je neusporediv, ostavljajući neizbrisiv trag na svakoj pozornici na kojoj je krasio. Danas prestižna jugoslavenska dramska scena s ponosom nosi njegovo ime, dok buduće generacije nastavljaju njegovati nasljeđe Mr. Teatra.
Godine 1983. s trećom suprugom Snežanom Nikšić osniva i vodi kazalište “Magaza”. O ovom razdoblju razmišlja kao o vremenu osobnih neuspjeha. Bio je to za mene dug životni put da shvatim da zaista izvanredni pojedinci posjeduju minimalnu taštinu.
- Snežana je odigrala ključnu ulogu u mom oslobađanju od tog egocentričnog načina razmišljanja. Trenutak kad sam je ugledao na probi u Ateljeu, bio je to kao da sam svjedočio sjaju sunca. Snežanina zanosna ljepota bila je neosporna, iako je već bila u braku.
