Ena Begović ostavila je neizbrisiv trag na glumačkoj sceni Jugoslavije.Njne lik jako dobro pamte pripadnici starijih i srednjih generacija. Njezina zadivljujuća prisutnost i očaravajući osmijeh ostavili su sve u čudu. Od prvog pojavljivanja na ekranu bilo je očito da je predodređena za slavu. Ipak, nije ju definirala samo njezina ljepota, već i nepokolebljiva odlučnost zbog koje je odbijala ponude iz Hollywooda i ostajala vjerna svojoj domovini. Mnogi žale zbog preranog gubitka tako izvanrednog talenta.
Čak i dan danas, javnost ostaje opčinjena talentom i karizmom ove izvanredne žene, s bezbrojnim neispričanim pričama o njezinom karakteru i postignućima koja su zrela za adaptaciju u uvjerljiv film. Enu je cijela bivša Juga smatrala jednom od najljepših žena na našim prostorima, ali je o sebi imala oprečnu percepciju. Ne smatram se konvencionalno privlačnom. Moje lice je jedinstveno, bolje rečeno, može se opisati kao zanimljivo. Posjeduje kombinaciju različitih značajki, s određenim nepravilnostima, ali još uvijek ima vlastitu privlačnost. Ljudi se često raspituju u kojoj mjeri unosim vlastitu osobnost u likove koje tumačim. Zarobljavaju dio mene, uistinu jesu. Moja fizička forma ostaje netaknuta, s rukama, nogama i glavom – naglasila je izražavajući nelagodu u carstvu slave i slavnih. U intervjuu iz 1982. godine za “Yugopapir” Ena je izrazila uvjerenje u vlastitu čestitost i dobrotu. Istaknula je da se ne bavi zlonamjernim ponašanjem, korupcijom i uživanjem u tuđoj nesreći. Međutim, priznala je svoje probleme u upravljanju očekivanjima i zahtjevima svijeta i svoje profesije. Ena je priznala da je inherentno nezadovoljna i dijeli svoju težnju da portretira lik koji je univerzalno prepoznat kao dobar, bez obzira na njihovo moralno opredjeljenje. Da bi se postala uspješna glumica, priznala je, potrebna je kombinacija napornog rada i sreće. Gledajući unaprijed, Ena je priznala da je zabrinuta za budućnost i nesigurna što joj ona donosi u nadolazećim godinama. Prepoznala je da prošla postignuća ne jamče budući uspjeh.
U očima javnosti odisala je samouvjerenošću i nepokolebljivom odlučnošću, utjelovljujući sebe na pozornici. Međutim, iza zatvorenih vrata pokazala je sramežljivost i oprez u svom privatnom životu. Jedina iznimka od ove fasade bilo je kad je bila u prisutnosti svoje majke, gdje je mogla istinski biti onakva kakva je bez potrebe za pretvaranjem. Tijekom svog života stalno je doživljavala snažnu emociju ljubavi i vjerovala je da su odsutnost ljubavi ili apatija najstrašniji osjećaji koje čovjek može podnijeti. Nasuprot tome, svi su je obožavali, služeći kao zadivljujuća ikona senzualnosti tijekom 1980-ih. Međutim, tijekom svog postojanja gajila je jedinstveni strah – strah od upravljanja vozilom ili odlaska u nebo. Naknadno su Ennini pratitelji tvrdili da je imala neobičan predosjećaj vlastite smrti. U nepunih 40 godina tragična glumica dočekala je preranu smrt u prometnoj nesreći kod Brača 15. kolovoza 2000. godine. Vrijedi napomenuti da se ovaj nesretni događaj poklopio s obilježavanjem blagdana Uzašašća Gospe u Katoličkoj crkvi.
Zbog intenzivnog straha od vožnje odlučila je potražiti stručnu pomoć. No, njezina je fobija još više eskalirala nakon što je 1996. godine sudjelovala u tragičnoj nesreći u kojoj je poginuo motociklist i teško ozlijeđen njezin prijatelj. Ena je sama odgovorna za izazivanje ove nesreće te je naknadno osuđena na tri godine uvjetne kazne. Ipak, prava posljedica koju je proživjela bila je duboka psihička trauma koju nikada nije u potpunosti prevladala. U tom izazovnom vremenu presudnu ulogu imao je poduzetnik i inženjer elektrotehnike Josip Radeljak kao njezin primarni oslonac i ljubav, veza koju su uspostavili krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća i koja traje i dalje. Radeljak je zbog Eneina utjecaja okončao brak s glumicom Bebe Lončar s kojom je dobio sina Lea. Upravo je Radeljak tog kobnog dana upravljao automobilom. Nakon što su bili u duljoj vezi, Ena i Josip odlučili su se vjenčati nakon što je Ena saznala da čeka dijete. Ceremonija je održana u njihovoj rezidenciji u Zagrebu, a Ena je već bila na pragu poroda. Samo dva tjedna kasnije, Ena je na svijet poželjela dobrodošlicu svojoj kćeri Lani i na kratkih šest tjedana uživala u radostima majčinstva.
Ena je 15. kolovoza u društvu Josipa, sina Lea, majke Tereze i male kćeri Lane otputovala iz supetarske vile u posjet dragom prijatelju, skladatelju Stipici Kalogjeri. Malo tko je znao da će ovo biti njezino posljednje putovanje. Leo Radeljak odlučio je da njegov otac sjedne za volan Grand Cherokee Jeepa u Splitskoj. Ova odluka je uslijedila nakon što je Leo udario u stijenu, što je rezultiralo razbijenim svjetlom za maglu. Nakon zaustavljanja na brdu, Leo i njegov otac izašli su iz vozila. Neočekivano, automobil je počeo kliziti unatrag bez mogućnosti kontrole. U pokušaju da pobjegnu iz situacije, Ena, Tereza i Lana su zajedničkim snagama izašle iz automobila. Nažalost, terenac je na kraju završio u provaliji. Tereza je zadobila brojne ozljede, dok je mlada Lana bila u bolnici. Srećom, Josip Radeljak i njegov sin Leo izvukli su se neozlijeđeni. Tragično, Anna nije mogla izbjeći težinu ozljeda i ubrzo je preminula. Vijest o odlasku jedne od najcjenjenijih glumica s prostora bivše Jugoslavije zanijemila je cijelu regiju. Nakon toga uslijedili su mjeseci, pa i godine posvećeni provođenju istraga i održavanju sudskih rasprava. Osim toga, objavljeno je nekoliko novinskih članaka u kojima se raspravljalo o odgovornosti za nesreću i je li do nje došlo zbog greške u proizvodnji automobila. Suđenje je trajalo do 2007. kada je Leo Radeljak oslobođen svih optužbi za ubojstvo iz nehata. Pravomoćnom presudom utvrđeno je da je nesreća posljedica neispravnog mjenjača u vozilu.
