Iako rođeni u Sjedinjenim Američkim Državama, sinovi Brene i Bobe Živojinovića nisu bili tajna za one koji pomno prate njihova putovanja od početaka njihove karijere. Međutim, nekima bi moglo biti iznenađenje da ove tri karizmatične osobe imaju i srednja imena. U skladu s propisima Sjedinjenih Država, svako dijete rođeno unutar njihovih granica mora imati srednje ime navedeno na svojim službenim identifikacijskim dokumentima.
U dokumentima su službeno zabilježena imena Breninih i Bobinih sinova Stefana Emerald Živojinovića i Viktora Ernesta Živojinovića. I Viktor i ja smo rođeni u različitim gradovima u Sjedinjenim Državama – Miami za Viktora i New York za mene. Kao i svaki drugi američki građanin, i mi imamo srednje ime, iako ga smatram nepotrebnim otkrivati, kako je jednom primijetio mudri Stefan. Sinovi Brene i Bobe Živojinovića postali su vrlo cijenjeni i uspješni pojedinci, a sva svoja postignuća vuku iz poznatih imena.
Predstaviti se na takav način nikada nije bio moj stil. Samo zamislite: pružam ruku i izgovaram riječi: “Pozdrav, ja sam Emerald.” Reakcija bi nedvojbeno bila zbunjenost promatrača. Iako je Emerald moje ime, ne doživljavam ga tako, baš kao ni Stefan. Prilično je nekonvencionalno, kako je rječito objasnio Brenin najstariji sin. Zanimljivo je da naziv Emerald ima značajan značaj u engleskom jeziku, jer se odnosi na istoimeni dragi kamen.
Moja majka, koja je umjetnica, željela je jedinstvena imena za nas. Za mene je odabrana Emerald, zapanjujuća nijansa tirkizne. Razmišljajući o tome, nalazim utjehu u svom imenu. Filip Branislav, najstariji Bobin sin iz prethodnog braka, nosi dva imena, iako to nije uobičajeno u Beogradu, gdje je rođen. Svima poznat kao Prijin suprug, on je poznat kao Filip Živojinović. Stefan je šaljivo primijetio da je Filipovo ime, koje dijeli s djedom po ocu, prilično ugodno i da mu dobro pristaje. Prije toga Stefan je Filipa pozdravio prijateljskim “Zdravo!”
Tko je zapravo Boba Živojinović?
- Slobodan Boba Živojinović, bivši jugoslavenski i srpski tenisač, postigao je zapažen uspjeh iu pojedinačnoj konkurenciji iu igri parova, zauzevši 19. mjesto na svjetskoj rang listi u pojedinačnoj konkurenciji i osiguravši prvo mjesto u konkurenciji parova. Njegova je karijera neosporno bila zadivljujuća.
Nakon što je pobijedio renomirane figure u svijetu svjetskog tenisa, neočekivano je prešao u svijet poduzetništva. Tijekom svog profesionalnog puta sudjelovao je u preko 250 utakmica, od kojih je u 150 trijumfirao. Naime, izašao je kao pobjednik na cijenjenim turnirima održanim u Houstonu i Sydneyu, dok je također ostvario impresivne rezultate do polufinala Wimbledona i Australian Opena. Beograđanin je rođen 23. srpnja 1963. godine. Život dijeli s poznatom pjevačicom Fahretom Jahić, poznatom kao Lepa Brena. Zajedno su ponosni roditelji trojice sinova Filipa, Stefana i Viktora. Obitelj Živojinović vrijeme dijeli između Beograda i Miamija.
S nepune četiri godine krenuo je na svoje tenisko putovanje. Kad je napunio osam godina, već je nastupio na svom prvom turniru, a u dvanaestoj je osvojio naslov prvaka ne samo u Srbiji, već iu Jugoslaviji. Nedugo nakon toga učvrstio je status juniorskog prvaka Jugoslavije. Prije nego što je čak napunio sedamnaest, već se etablirao kao jedan od najsnažnijih juniorskih igrača na svijetu. Sljedeća godina obilježila je početak njegove seniorske karijere, a 1981. je pobijedio na Europskom seniorskom prvenstvu održanom u Ateni. Do ožujka 1985. osigurao je mjesto među stotinu najboljih igrača. Iste je godine trijumfirao nad Johnom McEnroeom u četvrtfinalu Australian Opena, da bi sljedeće godine bio poražen od Ivana Lendla u polufinalu Wimbledona.
Godine 1986. osvojio je svoj inauguracijski pojedinačni naslov u Houstonu, a dvije godine kasnije pobijedio je u Sydneyu. Dodatno, doživio je trijumf u igri parova, o čemu svjedoči njegov impresivan skor od sedam osvojenih turnira prema ATP statistici. Tijekom svoje karijere surađivao je s cijenjenim igračima kao što su Libor Pimek, Boris Becker, Stefan Edberg, Andres Gomez i Emilio Sanchez. U rujnu 1986. godine prvi put je postigao prestižno mjesto broj 1 u igri parova. Zadržavši svoj status jednog od sportske elite, ostao je među deset najboljih igrača u parovima do listopada sljedeće godine.
