Rat koji je izbio na našim prostorima u devedesitim je na svakom koji su ga preživjeli ostavio trag. U šokantnom otkriću, naš poznati glumac Irfan Mensur otkrio je da je tokom 1990-ih za dlaku izbjegao smrt zbog izostanka sufiksa “-ić” u svom prezimenu. Devedesetih sam imao bliski susret sa opasnošću. Naime, 1992. godine našao sam se sa vatrenim oružjem pritisnutim na usne. Bila je to zaista životno opasna situacija. U tom trenutku sam mogao nestati iz postojanja. Irfan priča kako su se u vrijeme velike neizvjesnosti i tmine pojedini pojedinci zalagali za jednoobrazno prezime “ić” za sve nas.
Prema njegovim riječima, te večeri su namjeravali da podijele piće sa Žarkom Lauševićem, ali su ga na kraju otjerali kada je uporno dozivao Irfana Mensura. Događaji su se odvijali i unutar i izvan okvira “Stupice”. Iako sam u početku napustio Srbiju, doneo sam odluku da se vratim. Tražeći smernice, konsultovao sam lidera sive Srbije da utvrdim da li je moj povratak preporučljiv. Savjetovao mi je da se vratim. Zanimljivo, ja sam jedina osoba koja se odrekla svog švedskog pasoša i dobila državljanstvo na brz način. Moj očuh je primijetio vodeni žig na pasošu, što nije bilo u njihovim vlastitim pasošima.
Shodno tome, stekao sam pasoš političke izbjeglice. Međutim, moja motivacija nije bila vođena ličnim osjećajem; umjesto toga, jednostavno sam želio povratak u normalu i iskorenjivanje svih postojećih tenzija. Nakon toga sam vratio pasoš. Kasnije sam putovao u London, Kopenhagen, Švedsku, i na kraju se vratio u Srbiju, koristeći svoj jugoslovenski pasoš. Ove detalje izneo je Irfan Mensur, a prenosi Blic.
Osim mjera sigurnosti zbog napada, napomenula je da mu je prisluškivan telefon, a primao je i prijetnje. Tokom perioda koji je prethodio mom odlasku, imao sam privilegiju da imam obezbeđenje uz sebe čitavu nedelju. Nesiguran da li je napad bio s predumišljajem ili spontan, nalazio sam se u stalnoj senci gdje god sam otišao. Srećom, to mračno poglavlje u mom životu brzo je izblijedjelo iz sjećanja jer sam bio okružen pojedincima koji su imali potpuno različite perspektive.
Međutim, po povratku sam otkrio da je moj telefon prisluškivan u više navrata, zbog čega sam bio podložan stalnim prijetnjama zbog odbijanja da se povinujem nečijim zahtjevima. U neočekivanom preokretu, jedan od bivših načelnika SUP-a mi je poklonio pištolj, uz dozvolu da ga nosim. I jednako brzo kao što je došao u moj posjed, i ja sam ga se odrekao. Bez sumnje, to su bila teška vremena, obilježena postupcima nekolicine pojedinaca koji su prekoračili sve razumne granice.
Biografija:
Irfan Mensur, prvobitno ime Irfan Kurić, rođen je u Sarajevu 1952. godine. Njegov otac Mensur Kurić je porijeklom iz Niša i pripada begovskoj porodici iz Donjeg Vakufa. S druge strane, njegova majka, Nada Wasche, potomak je grofice Alaupović i ima češko, mađarsko i hrvatsko porijeklo. Njegov otac je praktikovao islam, dok je njegova majka slijedila kršćanstvo. Sa šest godina su mu se roditelji razdvojili, otac se preselio u Niš, a majka se na kraju preselila u Švedsku. Irfan je svoje djetinjstvo proveo u Hrasnu, u Sarajevu, pod starateljstvom svoje bake
. Osnovnu školu završio je u Osnovnoj školi „Blagoje Parović“, a školovanje nastavio u „Trećoj sarajevskoj gimnaziji“. U Sarajevu je završio trogodišnju srednju školu da bi četvrtu završio u Nišu. Irfan je tokom mladosti razvio strast za odbojkom i postao član Odbojkaškog kluba “Bosna”. To mu je omogućilo da učestvuje na raznim takmičenjima širom bivše Jugoslavije. Iako nije često nastupao na utakmicama, prijateljstvo i iskustva sa putovanja donijela su mu neizmjernu radost.
Pošto je 12 puta predstavljao Bosnu i Hercegovinu (BiH), planirao je da se pridruži i reprezentaciji Jugoslavije (SFRJ). Odlazak iz Sarajeva uzeo mu je danak. Tu su mu ostali svi prijatelji i poznanici, a on otvoreno priznaje da je često lio suze kada se sa ocem i suprugom Miroslavom Mimom Vuković preselio u Niš. Mima, glumica, uvela je Irfana u svijet glume kroz nju i njen krug prijatelja. Zanesen ovim novootkrivenim interesovanjem, odlučio je da se bavi glumom i upisao Akademiju. Nakon diplomiranja, preselio se u Beograd i upisao Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju. U to vrijeme odlučio je da promijeni prezime iz Kurić u Mensur, prihvativši ime svog oca.
U intervjuu je objasnio da je ovu promjenu napravio kako bi uspostavio novu porodičnu lozu i ostavio trajno nasljeđe. Također je otkrio da su njegovi roditelji bili svjesni njegovih namjera i da su u potpunosti podržavali njegovu odluku. Kao student u klasi profesora Miroslava Minje Dedića pokazao je izuzetnu posvećenost i talenat. Kao vođa svog razreda, uspešno je završio fakultet u predviđenom roku, postižući vrhunske ocene tokom svog akademskog puta zajedno sa kolegom Danilom Lazovićem.
