U ovom članku Vam donosimo objašnjenje šta možete očekivati ako imate 20 godina radnog staža, a tokom rada ste bili prijavljeni na minimalac. U nastavku saznajte koliki iznos penzije je realan i od čega on zapravo zavisi…
Pitanje penzija u Srbiji već dugo izaziva nelagodu među građanima, posebno među onima koji su proveli godine radeći u teškim, potcijenjenim i slabo plaćenim poslovima. Mnogi od njih iza sebe imaju čak dvije decenije rada na minimalcu, vjerujući da će im na kraju tog puta biti osigurana osnovna sigurnost. Ipak, realnost je mnogo složenija, a za mnoge, nakon godina napornog rada, penzije ne donose obećani mir i stabilnost.
- Početak ove godine donio je povećanje penzija za oko 15%, što je, nažalost, samo privremeno donijelo olakšanje starijim građanima. Prosječna penzija sada prelazi 45.000 dinara, ali to je daleko od iznosa koji većina penzionera koji su radili za minimalac može očekivati. Za njih, penzije se često kreću između 22.000 i 30.000 dinara, što je daleko ispod prosjeka. Iako povećanje zvuči ohrabrujuće, troškovi života rastu mnogo brže od bilo kakvog povećanja penzije, a stvarna sigurnost u starosti ostaje samo daleki san. Blic izvještava da se i dalje suočavamo s problemom koji je postao duboko ukorijenjen u penzijskom sistemu.
Razlog za ovako niske penzije vrlo je jasan: starost se ne obezbjeđuje samo dužinom radnog staža, već i visinom uplaćenih doprinosa. Dakle, ako je neko radio za najniže plate ili imao prekide u radnom stažu, penzija će biti proporcionalno manja. Iako su mnogi penzioneri proveli decenije na tržištu rada, njihova primanja i dalje ne omogućavaju ni osnovnu sigurnost. I to nije samo problem novca, već i preživljavanja. Prema informacijama koje je iznio Zdravlje.rs, mnogi penzioneri većinu svog prihoda troše na lijekove, račune i osnovne potrebe, dok se troškovi liječenja, koji rastu s godinama, često ne mogu pokriti sa svim primanjima.
- Ipak, postoji nekoliko izuzetaka. Ljudi koji su bili politički progonjeni, ili su bili prisiljeni na prekid radnog staža zbog okolnosti na koje nisu mogli uticati, ponekad imaju pravo na povoljniji obračun. Ako su kasnije rehabilitovani, mogu im biti priznate dodatne godine staža ili povoljniji koeficijenti, što im može donijeti značajno višu penziju. Iako se ovo odnosi na mali broj građana, Vesti izvještava da bi svaki pojedinac koji sumnja u svoje pravo trebalo da provjeri mogućnosti za ostvarivanje takvih beneficija.
Iako su penzije povećane, problemi ostaju. Troškovi života rastu brže od primanja, a mnogi stariji građani i dalje pomažu svojoj djeci i unucima. Mnogi, nažalost, nemaju ni dovoljno sredstava da pokriju osnovne zdravstvene troškove, što dodatno pogoršava kvalitet njihovog života. Tanjug donosi podatke da bi starijim osobama trebala biti pružena snažnija podrška – od pristupačnije zdravstvene zaštite, jeftinijih terapija, pa do efikasnijih socijalnih programa koji garantiraju dostojanstvo u starosti.
Iako brojke i povećanje penzija često dominiraju u javnoj diskusiji, pravi problemi se ne mogu sagledati kroz procente i obavezne izračune. Iza svake cifre stoji čovjek – osoba koja je radila desetljećima i nosila teret života. Ta radna iskustva nisu samo broj sati na poslu, već i propušteni trenuci s porodicom, bolest koja je ignorisana iz straha da se ne izgubi radno mjesto, i bezbroj dana provedenih brinući o računima. Za mnoge je penzija bila obećanje da će na kraju rada biti osigurana, da će imati zasluženi odmor i mir. Međutim, mnogi penzioneri su sada suočeni s borbom za opstanak, računajući svaki dinar.
- Pored toga, mnogi od njih suočavaju se s činjenicom da nisu ostvarili ona prava koja su im obećana. Godinama su vjerovali da će njihovi doprinosi osigurati osnovnu sigurnost. No, danas su suočeni s hladnom stvarnošću – umjesto stabilnosti, imaju brige koje se množe, a s godinama postaju sve teže za podnijeti. Srpski dermatolozi također ističu da je velik broj ljudi pretrpio zdravstvene probleme zbog niske penzije koja nije omogućila adekvatno liječenje.
Zbog toga je razumljivo razočarenje mnogih penzionera. Oni su proveli godine u napornom radu, vjerujući da će na kraju imati dostojanstvenu starost. No, sada su suočeni s borbom za osnovnu egzistenciju, dok istovremeno osjećaju da ih društvo nije priznalo. Zdravlje i kvaliteta života u starosti ne bi trebali biti luksuz, već pravo koje zaslužuju svi građani, bez obzira na visinu njihovih penzija.
Na kraju, penzije u Srbiji nisu samo ekonomski problem, već i ljudski problem. Svaka osoba koja je provela godine na poslu zaslužuje više od tek nekoliko brojeva u računu. Ove godine donose povećanje penzija, ali to je samo prvi korak. Prava promjena mora doći u sustav koji osigurava dostojanstvo i sigurnost svim građanima, bez obzira na to koliki su njihovi prihodi.
