Pjevač Davorin Popović je svojim vokalom ostavio neizbrisiv trag na jugoslovenskoj muzičkoj sceni koji će trajati vječno. Glazbena industrija u cijeloj regiji bila je duboko pogođena odlaskom kultnog frontmena “Indexa”, kojeg su od milja zvali voljenom figurom Sarajeva. S neusporedivim umijećem, ovaj izvanredni glazbenik izveo je sada već legendarne pjesme, izazivajući neodoljiv osjećaj emocija. Posjedovao je zadivljujući šarm koji je zasjenio sve ostalo, utjelovljujući i sofisticiranost i buntovnost.
Od 1964. do svoje smrti 2001. posvetio je svoj talent nastupu uz “Indexe”, a njegov doprinos grupi toliko je isprepleten s njegovim vlastitim nastojanjima da ih je teško razlikovati. Osim toga, predstavio je i dva solo albuma pod nazivom “Svaka je ljubav ista (osim prave)” i “S tobom sve dijelim”. Rođen 23. rujna 1946. u Sarajevu, Davorin Popović na svijet je stigao kao dijete Stjepana i Tereze Popović. Tijekom ranih godina stekao je nadimak “Pimpek” zbog male izbočine koja se nalazila blizu lijevog uha. Nakon osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, aktivno se bavio i rukometom i košarkom u svojim formativnim godinama. Na početku svog glazbenog puta, intrigantan je podatak da je Popović trenirao košarku. Ugledni sarajevski košarkaški treneri prepoznali su njegove iznimne obrambene sposobnosti, označivši ga jednim od najdarovitijih braniča. Na poziciji kapitena Mlade Bosne (kasnije Željezničara) skupio je impresivan učinak od preko 500 utakmica. Unatoč tome, 1968. godine donio je svjesnu odluku da se povuče iz aktivnog bavljenja sportom, dajući prioritet svojim rastućim glazbenim obvezama. U retrospektivi postaje vidljivo da je napravio optimalan izbor. Među najbližim pratiteljima rado ga se sjećaju po tome što je svoje priče započinjao rečenicom “Slušaj, dopusti pjevaču da ti nešto prenese.” Opis jednog od pionira jugoslavenske rock glazbe koji je dao košarkaški trener Bogdan Boša Tanjević savršeno dočarava njihovu vezu. Očito je da ih je zajednička strast prema sportu spojila i dugo vremena držala nerazdvojnima. Boša se rado prisjećao svog bliskog prijatelja Davorina koji je utjelovio esenciju dobrote. Tijekom godina formiranja, od dvanaeste do osamnaeste, provodili su gotovo svaki dan zajedno. Dok su Bošu svi ostali zvali Boša, Davorin ga je jedini od milja zvao Bogdane. Zauzvrat, Boša je imao simpatične nadimke za Davorina, poput “Davor” ili “Pimpek”, prije nego što je u poznim godinama preuzeo nadimak “Dačo”.
Bio je u braku sa Sanjom Popović. Tek 1991. godine prigrlio je očinstvo, dočekavši na svijet sina Darija. Dok je bjesnio rat u Bosni i Hercegovini, on je ostao u Sarajevu, dok su njegova supruga i sin potražili utočište u Belgiji. Njegov prepoznatljiv glas i zadivljujuća karizma zavoljeli su ga više generacija diljem bivše Jugoslavije. Dana 18. lipnja 2001. Davorin Popović preminuo je u Sarajevu od raka gušterače. Njegovo posljednje počivalište bilo je na sarajevskom mezarju Bare, tačnije u Aleji velikana, 20. juna 2001. godine. Popović je imao posebno mjesto u srcima sarajevske zajednice, stekavši mu neizmjerno poštovanje i obožavanje. Mnogi su ga od milja zvali “Pjevač”. Na pitanje zašto je Davorina oslovio s “predsjedniče”, novinar Peca Popović objasnio je da je to zato što je Davorin znao s lakoćom ploviti kroz različite društvene dinamike. Imao je jedinstvenu sposobnost povezivanja s ljudima na osobnoj razini, a istovremeno zadržao osjećaj dostojanstva i poštovanja. Davorin je prije svega utjelovio vrijednosti koje je njegovala cijela jedna generacija – dobrotu, poštenje i ljudskost. Shvatio je da se pravo bogatstvo ne mjeri novcem, već ovim kvalitetama. U Sarajevu je imao moć prepoznati i uzdići pojedince, dajući im priliku da naprave razliku. Zbog toga su ga zvali predsjednikom. Davorin Popović je simbolizirao sve ono što je Sarajevo predstavljalo i što je volio cijeli narod Jugoslavije. Uvijek će ga se pamtiti kao istinsko utjelovljenje suštine Sarajeva.
Jedna od zapaženih pjesama sarajevske grupe “Indexi” nastala je prema stvarnim događajima. Prema riječima Kemala Montena, u njemu su skrivene dvije priče o ljubavi. Jedna je njegova, a druga Davorova. Tijekom turneje po Sovjetskom Savezu, basist renomiranog jugoslavenskog benda, Fadil Redžić, napisao je kompoziciju. Izrazio je svoju duboku melankoliju zbog razdvojenosti od supruge, što ga je navelo da drnda po gitari i tako rodi melodično remek-djelo koje nastavlja osvajati i današnju publiku.
Nakon što sam ga predala Kemiju, on se neočekivano zaljubio u tekst i izrazio svoje divljenje, koje mi u početku nije doživjelo odjeka u vrtnom ambijentu; međutim, na kraju mi je to postalo izvanredno djelo, objasnio je. Pretakanje ljubavi prema mladoj Čapljinki Monteno je ispričao u poetične stihove. Usred borbe s neodoljivim osjećajem ljubavi, donesena je odluka. Krenulo se na put u Čapljinu, s namjerom da se ona pronađe. Lutajući besciljno ulicama, nadajući se da će uhvatiti tračak njezine prisutnosti, nije se znao čak ni trag gdje se nalazi. Ipak, nastavio sam šetati ulicama Čapljine, po velikoj ljetnoj vrućini. A onda, kao nekim čudesnim igrom sudbine, stajala je na uglu ulice, bosa, okružena morem jarkog cvijeća. Baveći se trgovinom tih cvjetova, postala je neizbrisiva slika urezana u moje sjećanje. Upravo u tom trenutku ona je utjelovila suštinu prekrasnog cvijeta, koji je blistao usred metaforičkog vrta, kako se Kemal jednom rječito izrazio.
Tijekom vremena ova je pjesma prikupila jedinstveni osjećaj i zadivljujuću priču, stvorenu zajedničkim doprinosima raznih umjetnika koji su u nju uložili svoja srca. Sami stihovi pomno su slagani poput mozaika, a svaki fragment svjedoči o dubokoj ljubavi koju je Davorin Popović nekada imao, ljubavi koja je na kraju doživjela tragičnu sudbinu. Kako prenose hrvatski mediji, pjevač je doživio divnu romansu s djevojkom iz Sarajeva. Njihova je veza bila duboko strastvena, ali ona, nažalost, nije bila spremna za iskorak u brak. Unatoč snažnoj povezanosti, živjeli su u odvojenim državama i nisu imali namjeru zasnovati zajedničku obitelj. Iznenađujućim razvojem događaja, par je donio odluku da se vjenča. Ipak, samo nekoliko trenutaka prije ceremonije vjenčanja, mlada se žena odlučila na pobačaj i naprasno otišla iz Davorinova života, napustivši ga zauvijek. Tijekom koncerta u Švedskoj godinama kasnije, Popović je, vjerujući da ju je ugledao u masi, naglo napustio pozornicu u potrazi za potvrdom njezine prisutnosti, samo da bi došao praznih ruku.
U 54. godini života, 18. juna 2001. godine od raka gušterače preminuo je Davorina Popović, a njegovo posljednje počivalište je Aleja velikana na sarajevskom groblju “Bare”. Davorina Popović imala je posebno mjesto u srcima Sarajlija, zasluživši njihovo najveće poštovanje i obožavanje. Peca Popović, kojeg mnogi rado nazivaju “pjevačem”, na pitanje novinara kako koristi titulu “predsjednik” kada se obraća Davorinu, jednostavno je odgovorio: Davorin Popović posjedovao je jedinstvenu sposobnost snalaženja u različitim društvenim dinamikama, bez napora mijenjajući se između toga da je čvrst momak s nekima i profinjenog gospodina s drugima. Imao je urođeni osjećaj za ravnotežu kada se radilo o interakciji s ljudima iz svih društvenih slojeva. Iznad svega, on je utjelovio temeljne vrijednosti koje je cijenila cijela naša generacija: uvjerenje da kvalitetu našeg života ne određuje bogatstvo, već djelima dobrote, poštenja i ljudskosti. Davorin je tu istinu shvaćao implicitno. U Sarajevu je imao moć prepoznati potencijal u drugima, dajući im priliku da napreduju. Upravo zbog toga je obnašao cijenjenu dužnost predsjednika. Davorin Popović je personificirao samu bit Sarajeva i bio je omiljen kod cijele nacije Jugoslavije zbog utjelovljenja najboljih kvaliteta koje su nam bile drage.
