Hodajući ulicom de Suljo, ugleda znak na kojem piše “Pristupačne boje”. Zaintrigiran, odlučuje ući u dućan i upitati:
Koja je cijena ove konkretne boje?
Udaljenost mjeri minus stotinu kilometara.
Naravno, mogu li znati cijenu ovog konkretnog artikla?
Udaljenost iznosi oko 150 kilometara.
A što je s ovim? Udaljenost mjeri negativnih 200 kilometara.
Suljino strpljenje je bilo na izmaku i svoju ljutnju je izrazio riječima:
Unatoč natpisu s natpisom “Jeftine boje” iznad dućana, još nisam osobno sreo one skuplje.
Trgovac će preuzeti sljedeće zadatke:
– Dopustite mi da se predstavim, ja sam Jephthah!
Dodatna priča za vaš užitak:
Svakako, imam zabavnu i podužu anegdotu za podijeliti: U neobičnom selu živio je čovjek po imenu Marko koji je posjedovao nevjerojatan talent za pretvaranje bilo kojeg predmeta do kojeg je došao u čisto zlato. Unutar granica njegovog obitavališta nakupljeno je mnoštvo blaga, ali Markova sklonost prema velikodušnosti je jako nedostajala jer je odbijao dijeliti svoje bogatstvo s drugima.
U selo je došao dan kada je došao siromah po imenu Petar. Unatoč siromašnom stanju, odisao je obiljem topline i vedrine. Saznavši za Marka i njegovo začarano bogatstvo, Petar ga je odlučio posjetiti i ponizno zamoliti za pomoć. Po dolasku u Markovu rezidenciju, Peter se susreo s blistavom izložbom zlata koja je zračila iz svakog ugla. Mark, iako tipično skroman, bio je jako ponosan na svoje golemo bogatstvo i nije imao namjeru odvajati se od bilo čega od njega.
Petrova je odlučnost bila nepokolebljiva. Zadržao je svoj položaj izvan Markove rezidencije, odbijajući odustati od svoje očajničke molbe za pomoć. Marko, svjedočeći prosjakovu nemilosrdnu upornost, na kraju je osjetio samilost i popustio, rekavši: “Dobro, postavit ću ti jedan jedini uvjet – ako uspješno utvrdiš koja od ove tri posude sadrži autentično zlato, poklonit ću ti pedeset posto svog bogatstvo.
Peteru je Marko poklonio tri kutije, svaka označena različitim riječima: “Prava”, “Lažna” i “Poluprava”. Unutar ovih kutija samo je jedna sadržavala pravo zlato, dok su ostale kutije bile bez ikakvog sadržaja. Proučavajući kutije s velikom pažnjom, Peter je razmišljao o metodi kojom bi mogao prepoznati pravu.
Odjednom ga je pogodio genijalni udar. Bez imalo oklijevanja, samouvjereno je izjavio: “Marko, nema potrebe da otkrivam sadržaj ovih kutija. Siguran sam da se u kutiji s oznakom ‘Fake’ nalazi autentično zlato. Peterov odgovor na Markovo iznenađenje bio je jasan.
“Znam”, objasnio je Peter, “jer ti, Mark, imaš stalnu naviku lagati. Uz smijeh od srca, Marko se našao začuđen priznajući svoju prijevaru. Petrova pamet, umjesto oslanjanja na slučajnost, osigurala je da cijelo selo dobije dio Markova bogatstva, naučivši Marka vrijednu lekciju o poniznosti i poštenju.
