Serijal Žikina dinastija je davno još ušla u kultne serije koje gledaju sve generacije i koje prepričavaju razne rečenice iz iste. Odnos Gidre i Marka Todorovića ipak nije bio najsjajniji, kao što i na početku serije nije.
13. lipnja 1933. godine rođen je glasoviti obrtnik Dragomir Bojanić Gidra, poznat po izuzetnim nastupima na filmskom platnu. Ovaj pojedinac, slavljen kao jedan od najpoznatijih glumaca na ovim prostorima, zaslužan je za udahnjivanje života nezaboravnim likovima srpske kinematografije. Od svojih najranijih dana posjedovao je izvanrednu sposobnost da izazove smijeh kod nebrojenih gledatelja, ali je također preživio duboku tragediju.
Dok je nosio težinu ovog sjećanja u svom srcu, odbijao je dopustiti da ono definira njegovo postojanje. Njegov odgoj bio je daleko od tipičnog za dijete. Tragedija je pogodila obitelj Bojanić kada je Gidra u nježnoj dobi ostao bez majke Novke od tuberkuloze. Međutim, to je bio tek početak njihovog tužnog puta kao siročadi. Tijekom Drugog svjetskog rata Gidra, koji je tada još bio dijete, tragično je izgubio oca Jovana – Jocu, oficira srpske vojske, koji je smrtno stradao 1943. godine.
Ostavljen u potpunoj samoći, Dragomir je krenuo u potragu za preživljavanjem i brzim pronalaskom posla kako bi zadovoljio svoje osnovne potrebe. Zbog toga se oprostio od zanata i upisao lokalnu srednju školu za preradu mesa, voća i povrća. Nakon uspješnog završetka studija zaposlio se u cijenjenoj tvornici konzervi “Crvena zvezda”. Kao profesionalni obrtnik posjedujem certifikat stečen od kemijsko-tehnološkog smjera STŠ Kragujevac.
Prvobitno sam ušao u teren kao potreba za zaposlenjem u fabrici konzervi “Crvena zvezda” u Kragujevcu. Nakon toga, angažman u amaterskoj pozorišnoj grupi „Sveta Mladenović“ doveo me je do toga da postanem dugogodišnji član Narodnog pozorišta Kragujevac. Ove detalje Gidra je ispričao tijekom intervjua vođenog početkom 1970-ih. Unutar kragujevačkog umjetničkog kolektiva dogodio se značajan događaj koji je mladom Dragomiru pružio priliku da svoj izuzetni talent pokaže i izvan granica grada.
Priča je sljedeća: njegovi su kolege udružili sredstva kako bi osigurali financijsku pomoć, omogućivši Gidri da otputuje u Beograd i nastavi s upisom na prestižnu Akademiju. Od samog početka neprimjetno se uklopio u uglednu klasu Raše Plaovića i odmah počeo igrati u Narodnom kazalištu. I od tog trenutka njegova je putanja postala legendarna… Moja veza s Markom Todorovićem Nastavak snimanja s ulogom Milana postao je pomalo izazovan zbog incidenta s padom, unatoč tome što su ih na ekranu prikazali kao prijatelji.
Omiljene domaće emisije “Lude godine” i “Žikina dinastija” već se nebrojeno godina ustrajno emitiraju i njeguju ljudi svih dobi. Veliku popularnost ovih serija dobrim dijelom mogu zahvaliti i izvanrednim igrama Dragomira Bojanića Gidre i Marka Todorovića koji su utjelovili nezaboravne likove Žike i Milana. Manje je poznata činjenica da je Todorović razmišljao o odustajanju od svoje uloge nakon završetka petog dijela “Žikine dinastije” zbog Gidrine angažiranosti na više projekata te godine, što je rezultiralo potrebom pronalaženja pogodnog termina za njihovu suradnju.
Redatelj “Ludih godina” Zoran Čalić, prenosi Kurir, otkrio je da je Gidra 1985. godine režirao ukupno sedam-osam filmova. Uz pretrpan raspored koji je uključivao i kazališne predstave, Gidra nije bio siguran kojem projektu dati prednost. Riječi Marka Todorovića, koje je prenio Čavić, bile su da je on već zakazao godišnji odmor i da ga nema namjeru pomicati. Izrazio je da će se drugi morati snaći bez njegove prisutnosti.
Redatelj je istaknuo važnost Markove uloge, rekavši kako je bilo apsolutno neophodno imati ga u procesu snimanja. Kako bi umirio Marka i osigurao mu suradnju, redatelj se potrudio naći se s njim više puta u lokalnom pubu, nadajući se da će ublažiti eventualne tenzije. U konačnici, njihova je suradnja rezultirala iznimno uspješnim filmom koji je odjeknuo kod publike.
Gidra, koji je bio svjestan situacije, često bi zaigrano zadirkivao Marka tijekom snimanja. Unatoč svojim kontrastnim stilovima glume, dvoje glumaca imalo je skladan odnos na setu i izvan njega, stvarajući izvanredno partnerstvo. Unatoč konačnom rješenju i Todorovićevoj nepokolebljivoj predanosti svojoj ulozi, Gidra se često olako šalio na račun situacije. Bojanić je jednom prilikom svom kolegi primijetio njihovu želju za bijegom.
