Odnosi između majke i kćerke su većinom puni uzajamne ljubavi,uvažavanja i poštovanja ali kao u svemu tako i tu ima izuzetaka.Mi Vam danas pišemo jednu tešku sudbinu sa tragičnim ishodom jedne poznate glumice.
Postoje priče koje nadmaše i najdramatičnije holivudske scenarije, one koje ne stanu u filmski kadar jer emocije koje nose nadilaze svaku glumu. Jedna od takvih je i tragična, stvarna životna priča Lane Tarner, holivudske dive, čiji je blistavi filmski uspon bio u oštrom kontrastu s njenim privatnim životom, prepunim bola, kontroverzi i nesanice.
- Sa samo 17 godina, Lana je postala zvezda – prepoznatljiva po ulogama u klasicima poput The Postman Always Rings Twice (1946) i Peyton Place (1957). Njena ljepota, harizma i talenat učinili su je jednom od najsjajnijih zvijezda Zlatnog doba Holivuda. Ipak, iza svjetla reflektora krila se žena čiji je život oblikovala teška iskustva, neuspjeli brakovi i na kraju – šokantna porodična tragedija koja će zauvek promijeniti sve.
Lana je imala burnu emotivnu prošlost, ali ništa nije bilo tako dramatično i javno razgolićeno kao veza sa Džonijem Stompanatom, muškarcem s tamnom reputacijom, koji je bio povezan s mafijom. Njihova veza bila je toksična, nasilna, a završila je na najgori mogući način – smrću.
- Kobne noći 11. aprila 1958. godine, u kući u Beverli Hilsu, dogodilo se ono što će kasnije biti okarakterisano kao jedno od najpoznatijih i najpotresnijih ubistava u istoriji Holivuda. Lana je bila u sukobu s Džonijem, a njihova četrnaestogodišnja ćerka, Šeril Krejn, bila je tada u sobi na spratu, pokušavajući da uradi domaći zadatak.
Kada je čula povišene tonove i pretnje da će joj majka biti osakaćena i porodica uništena, Šeril je instinktivno reagovala. U panici, sišla je u kuhinju, zgrabila najbliže što je našla – nož – i vratila se na sprat. Vrata su se otvorila, Džoni je krenuo prema njoj, i prema njenim riječima, naleteo na nož. Ubod u stomak bio je smrtonosan.
- Kasnije je priznala da nije imala namjeru da ubije, već da je željela da zaštiti svoju majku, osjećajući da je to jedini način da to učini. Policija ju je uhapsila, a noć je provela u strahu i neizvjesnosti, sama, bez advokata, dok su se roditelji međusobno borili za starateljstvo.
Narednih dana, Lana Tarner je pozvana da svjedoči. Pred porotom i kamerama, prikazala je svoje emocije – tugu, bol, nemoć. Otkrila je da je Stompanato bio nasilan, prijetio joj nožem, i da je te večeri sve bilo gotovo u sekundi. Njeno svjedočenje ostavilo je snažan utisak, a porota je jednoglasno presudila da je riječ o opravdanom ubistvu. Šeril nije bila optužena. Umjesto kazne, povjerena je na starateljstvo svojoj baki.
- Ali rane koje su ostale nisu lako zacijelile. Šeril je kasnije progovorila, decenijama nakon događaja, u svojoj autobiografiji Detour: A Hollywood Story, gdje je ne samo opisala strašnu noć, već i otkrila da je bila žrtva zlostavljanja od strane Stompanata. Ta priznanja otvorila su novu dimenziju njenog bola.
Tokom života, Šeril se borila s demonima prošlosti. Pretrpjela je dva pokušaja samoubistva, osjećala se napuštenom i emocionalno uskraćenom. U djetinjstvu je tražila maminu blizinu tako što bi se ušunjala u njen ormar, samo da osjeti njen miris. Njeni pokušaji da je zagrli, često bi završavali odbijanjem, jer je Lana više brinula o frizuri ili ružu za usne nego o dodiru koji je ćerki trebao. Ta praznina, to emocionalno odsustvo, ostavilo je duboke ožiljke.
- Ipak, ono što ostaje najdirljivije u cijeloj ovoj priči jeste činjenica da je, uprkos svemu, Šeril tog aprilskog dana reagovala kao dijete koje voli. Dijete koje brani svoju majku, bez razmišljanja, bez plana – samo srcem.
Ova priča nije samo crna hronika Holivuda. Ona je i podsjetnik na to koliko su životi iza kamera puni nesanice, trauma i skrivenih suza. I koliko često oni koje zamišljamo kao srećne i blistave – zapravo iznutra nose nevidljive bitke.
- Na kraju, život Lane Tarner i Šeril Krejn ostaje vječna mješavina sjaja i tame, slave i tuge. Dvije žene, povezane krvlju i jednom strašnom noći, ostaju simboli ranjivosti u svijetu koji slavi samo savršenstvo. A njihova priča – neka ostane podsjetnik da iza svake holivudske maske, kuca jedno stvarno, ljudsko srce.
