Život piše tužne priče a mnoge ni ne znamo a dešavaju se baš tu ispred našeg nosa,ova današnja govori o dečaku koji je morao da odraste preko noći i preuzme teško breme na svoja nejaka pleća..
- U tišini jednog seoskog doma, skrivenog među brdima i dolinama, odvija se priča koja vraća vjeru u ljudsku snagu, zajedništvo i porodične vrijednosti. U toj maloj kući, na svega tridesetak kvadrata, živi porodica Šišović – ljudi velikog srca i još većeg rada. Iako na prvi pogled djeluje kao da ih je život stavio pred preteške izazove, oni ne posustaju. Umjesto žaljenja, u njihovom domu odjekuje trud, ljubav i međusobna podrška.
Otac Darko, stub porodice, suočava se s teškom bolešću. Njegovi bubrezi su potpuno otkazali, a zdravstvena borba svakodnevno mu oduzima snagu i sposobnost da aktivno radi na imanju, koje je glavni izvor života ove porodice. Uz njega je supruga Suzana, koja se takođe bori sa svojim zdravstvenim problemima, budući da boluje od epilepsije. I pored svega, njihova djeca, još uvijek veoma mlada, preuzela su odgovornost i obaveze odraslih.
- Najstariji sin Milan, iako ima samo 14 godina, dan započinje još pre izlaska sunca. Svako jutro ustaje u šest, bez obzira na vremenske prilike. Najprije hrani stoku, zatim ide u školu, a po povratku preuzima brigu o ovcama i završava ostale seoske poslove. Uz njega je i njegov brat Milorad, koji ima samo 10 godina, ali radi rame uz rame sa starijim bratom. Njih dvojica ne posmatraju te obaveze kao teret. Naprotiv, s ponosom ističu da vole poljoprivredne poslove i da im ništa nije teško. Njihov san nije da odu u grad kao mnogi vršnjaci, već da ostanu na svom ognjištu i nastave da njeguju ono što su njihovi roditelji započeli.
Milan kaže da ga raduje svaki dan na selu, jer je od malih nogu naučen da bude vrijedan i pošten. Zna da kosi, da obavlja sve poslove koji su potrebni na imanju, i s ponosom nosi to naslijeđe. I Milorad dijeli tu jednostavnu filozofiju – rad i porodica su sve što im treba da bi bili ispunjeni.
- U ovoj borbi za svakodnevicu, Milan i Milorad nisu sami. Imaju i dvije starije sestre koje su otišle na školovanje u Podgoricu. Iako daleko, one koriste svaki slobodan trenutak da se vrate kući i pomognu braći, mlađoj sestri i roditeljima. Sedamnaestogodišnja Ilka ističe da su zahvalni roditeljima na svemu što su im pružili. Iako žive skromno, roditelji su im omogućili školovanje i time otvorili vrata ka boljoj budućnosti. Ilka sa suzama u očima govori da je njihov cilj da jednog dana, kada porastu i stanu na svoje noge, vrate sve što su roditelji učinili za njih.
Porodica Šišović, iako živi u oskudnim uslovima, nikada se ne žali. Trošna kuća u kojoj svi zajedno borave nema ni minimum potrebnog komfora, ali njihova srca su puna ljubavi. Darko kaže da je zahvalan Bogu na svojoj djeci, jer su dobra, poslušna i vrijedna. Iako nemaju mnogo, u svakom pogledu oni su bogati – jer imaju jedni druge.
- Njihova priča nije ostala neprimijećena. Komšije i prijatelji prepoznali su njihovu skromnost i poštenje. Članovi nevladine organizacije Čojstvo iz Berana, nakon što su čuli za njih, odlučili su da ih obiđu. Ono što su zatekli duboko ih je dirnulo. Ljubav, sloga i toplina vladali su u svakom kutku tog skromnog doma. Iako materijalno nemaju mnogo, ono što posjeduju ne može se kupiti – međusobna posvećenost i iskrena ljubav.
Ova priča nije samo priča o siromaštvu i bolesti. Ona je svjedočanstvo snage porodične ljubavi, požrtvovanosti djece i nepokolebljive vere u rad i poštenje. U vremenu kada mnogi zaboravljaju prave vrijednosti, porodica Šišović podsjeća da još uvijek postoje ljudi koji čuvaju ono najvažnije – jedni druge
