U skladu s crkvenim naukom i dugogodišnjim običajima, vjeruje se da se duša nikada ne ostavlja da luta u samoći. Nakon dva dana prolaska, duh pokojnika kreće na putovanje, obilazeći voljena i često posjećena mjesta iz svog ovozemaljskog postojanja. U skladu s božanskim planom, točan trenutak odlaska s ovoga svijeta unaprijed je određen i predstavlja vrhunac spremnosti pojedinca.

  • Gospodin joj je milostivo dao dva dana slobode da se oprosti od dragih mjesta i voljenih osoba. Iako je lišena fizičkog oblika, duša kreće na putovanje tijekom prvih 40 dana nakon smrti, nesposobna sudjelovati u izravnoj interakciji. Prema učenju svetog Makarija Aleksandrijskog, ključno je moliti se tri dana nakon nečije smrti. Kada nastupi smrt, anđeo dolazi voditi preminulu dušu, zajedno s njihovim anđelom čuvarom, kako bi upravljali prijelazom iz fizičkog carstva.

Duša ulazi u novu egzistenciju i okruženje, promatrajući beživotno i umrlo tijelo, ali prepoznajući trajnu bit pojedinca, koja se ne može ugasiti. Obično svjedoči prizorima ožalošćenih članova obitelji, au slučaju smrti unutar medicinske ustanove, promatra liječnike i bolničko osoblje. Jednom kada je duša oslobođena ograničenja fizičkog oblika, dobiva agilnost i sposobnost brzog prijelaza različitim mjestima unutar prvih četrdeset osam sati.

  • Nakon tri dana, duša kreće na nebesko putovanje kroz nebeske sfere, naposljetku stižući do božanskog prijestolja Isusa Krista. Zatim, 40. dana, dušu čeka ključna odluka – prebivati ​​ili u svjetlu ili u tami do vremena uskrsnuća ili došašća. Ova odluka služi kao konačna presuda. Osim toga, prema cijenjenom visokom svećeniku Stavroforu Stuparu, postoji još jedna dimenzija ovog iskustva – fenomen poznat kao klinička smrt, gdje se duša privremeno odvaja od tijela prije nego što se vrati, što predstavlja jedan sasvim poseban aspekt koji treba razmotriti.

Što se može očekivati ​​tijekom početnog razdoblja od 40 dana? Standardna mjera vremena za ljude je općenito prihvaćena, ali duša djeluje na različitoj percepciji vremena. Na ovu percepciju utječu načini na koje pojedinci njeguju svoju dušu tijekom života – bilo putem njegovanja božanskih vrlina i darova koji slave Boga ili zanemarivanjem odnosa s bližnjima i Bogom. Postavlja se pitanje: postiže li duša svetost kroz zaokupljenost božanskim otajstvima i molitvama tijekom svog zemaljskog postojanja ili ostaje oskudna, što na kraju dovodi do stanja siromaštva i bijede?

  • U rasponu od četrdeset dana duša se nalazi u društvu dvaju nebeskih bića – anđela čuvara koji joj je darovan prilikom krštenja i anđela kojeg je Bog poslao da otprati dušu do konačnog odredišta. Unutar ovog razdoblja, duša je vođena i prosvijetljena, gledajući sjaj neba i božansko prijestolje. Alternativno, može se prenijeti u područje gdje njegova krajnja svrha i težnja, a to je postizanje ljubavi i jedinstva s Bogom, još nisu ostvareni. Ako duša ne uspije postići svoj cilj, zabranjen joj je ulazak u ponor tame, gdje odjekuju zvukovi tjeskobe i očaja. Naposljetku, duša susreće Krista, koji određuje njezin daljnji put.

Profesor Stupal se u svom izlaganju pozabavio temom nebeskih carinika, poznatih kao anđeli, koji pomno ispituju bit duše. Opisivanje ovog eteričnog fenomena zemaljskim jezikom pokazalo se prilično izazovnim, osobito kada se govori o dubokom susretu uzdizanja duše na božansko prijestolje. Nadalje, naglasio je neumoljive napore demona da zarobe pojedince, ističući slučajnu okolnost da ta odvratna i strašna bića ostaju skrivena od našeg pogleda.

  • U nebeskom kraljevstvu, demoni se nastanjuju uz nebeska bića, uzrokujući veliku nevolju dušama koje se nađu u njihovoj prisutnosti. Ovi zlonamjerni entiteti manifestiraju se na odbojan način, uzrokujući duboku tjeskobu u dušama. Prema Currierovom izvještaju, grešnik koji je vodio život lišen vrlina bio je suočen s jezivim riječima: “Pripadaš među nama, pridruži se našim redovima, jer ti je suđeno da budeš jedan od nas.

Tijekom tog određenog vremenskog okvira, duša prolazi kroz temeljito ispitivanje, ploveći kroz putovanje prema Božjoj božanskoj prisutnosti. Ova ekspedicija, simbolizirana propusnicama i cestarinama, predstavlja izazove koje duša mora savladati, u metaforičkom, a ne u doslovnom prostornom smislu. Dodatno, autor ističe da je krajnji cilj svake molitve omogućiti nesmetanu vezu između duše i Gospodina, koji utjelovljuje ljubav, suosjećanje, milosrđe i poštenje.

  • U nastojanju da maksimalno poveća broj pojedinaca predodređenih za prokletstvo, đavao žarko želi namamiti što više ljudi u dubine pakla. Njegov krajnji cilj je stati pred Krista na Sudnji dan i hrabro izjaviti: “Ako ih možeš otkupiti, spasi i nas.” Đavao gaji duboko ukorijenjenu želju da osigura spasenje bez potrebe za pokajanjem ili bilo kakvom promjenom vlastite prirode. Unatoč njegovom padu iz milosti zbog oholosti, demoni, koji su rođeni upravo iz ovog grijeha, ostaju ravnodušni prema pojmu pokajanja.

Njihov jedini cilj je zaštititi vlastitu egzistenciju bez ikakve transformacije ili grižnje savjesti. Što se događa s dušom nakon što prođe 40 dana? Kad duša pobjedi nad đavlovom zamamnošću, čuvši zlokobne riječi “Ti pripadaš nama i mi te željno očekujemo…”, sa zebnjom se približava Bogu. Upravo u ovom trenutku otkriva se duboka Božja pravednost. Posljedično, pojedincima postaje imperativ njegovati svoje zemaljsko postojanje, jer su na rubu susreta s Bogom licem u lice.

  • Pokajanje ima veliko značenje, jer je rečeno da “što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebu, a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebu.” Ako se netko kladi u svoj život, dobit će novi pogled na svoju pravu bit. Tijekom 40. dana svaki čin ljubavi i dobrote, ma koliko mali bio, imat će značaj. Upravo na ovaj dan, tijekom međusuda koji prethode Uskrsnuću i Sudnjem danu, bit će jasno tko će dobiti ulazak u Kraljevstvo Božje, a tko će biti obavijen tamom.

Dakle, naši voljeni imaju moć uvelike utjecati na našu sudbinu unutar ovih 40 dana svojim molitvama i kreposnim djelima. Opažanja tijekom razdoblja kliničke smrti Ponekad, u skladu sa svojim božanskim planom, Gospodin posjeduje sposobnost vratiti duše u njihova tijela čak i ako nisu pripremljene za sud.

  • Otac Perseus ispričao je priču o ženi koja je, opterećena sramom, odbijala priznati svoje grijehe i vjerovala je da će jednostavna molitva Blaženoj Majci biti dovoljna. Međutim, tri dana kasnije, Gospodin ju je čudesno uskrisio i odmah se obratila svećeniku, svjesna da je njezino vrijeme na zemlji ograničeno i tražeći njegovo vodstvo za ispovijed. Kao rezultat toga, njezini su grijesi bili oprošteni i ona je preminula u miru. Svojom pronicljivošću Gospodin može prepoznati našu nespremnost na kušnje i podariti nam izvanredan dar vraćanja duše u tijelo.
Besplatno