Običaji iz davnih vremena, od kojih su mnogi uglavnom izblijedjeli iz sjećanja, vuku svoje podrijetlo iz daleke prošlosti. Dok su neke od ovih tradicija potpuno zaboravljene i više se ne poštuju, druge su ostale čvrsto ukorijenjene u našem društvu. Unatoč tome, tradicije vezane uz smrt voljene osobe i dalje se poštuju u suvremenom društvu.
- Iako je utjecaj modernosti doveo do opadanja određenih običaja, mnogi običaji ostaju netaknuti i prenose se generacijama. Posebnu važnost imaju obredi vezani uz značajne životne događaje, uključujući rođenje, krštenje i ispraćaj na vječni počinak. U kontekstu smrti voljene osobe postoje brojni običaji koji zaslužuju poštovanje. Završetak životnog ciklusa ne znači kraj ili nestanak u zaboravu.
Naprotiv, oni koje cijenimo nastavljaju postojati u našim razmišljanjima i dragim sjećanjima. Odajući počast njihovim posljednjim počivalištima, opetovano im se odajemo počast i sjećamo ih se. Bez sumnje, priznajemo značajnu ulogu koju običaji nakon sprovoda imaju u našem društvu. U kršćanskoj vjeri štovanje i sjećanje na naše pretke ima veliku važnost.
- Sudjelovanje u molitvenom dijalogu s njima služi kao najsmisleniji način ispunjavanja te obveze, dok razmišljamo o dragim zajedničkim trenucima i, naravno, posjećujemo njihova vječna počivališta. Umirujuće je priznati da imamo slobodu posjetiti groblje kada nam odgovara, bez obzira na to održava li crkva službene mise zadušnice za preminule. Tijekom značajnih vjerskih praznika, kao što su Božić i Uskrs, posjet groblju može izazvati zabunu kod mnogih pojedinaca.
Postoji uobičajena zabluda da nije prikladno odavati počast preminulima u tim vremenima. Značajno obilježavanje prigode kojom se obilježava pobjeda Isusa Krista nad smrću i darivanje vječnog života čovječanstvu traje nekoliko dana. Naime, dan nakon uskrsnuća određen je za odavanje počasti onima koji su umrli. Tradicionalno, u ponedjeljak nakon pokladne nedjelje, običaj je “gađati” grobove dragih osoba i okititi ih živopisnom zelenom travom. U pojedinim krajevima Srbije ovaj dan je karakterističan po svečanom sećanju.
- Osim toga, kao simboličan čin komemoracije, na groblje se nose ukrašena jaja i upaljene svijeće. Tijekom najznačajnijeg kršćanskog blagdana, Božića, nastavlja se običaj obilježavanja sjećanja na preminule. Naime, na Božić se dijeli hrana za sjećanje na duše pokojnika i nosi na groblje.
U starim predajama smatralo se da je jelo koje se priprema za Badnjak namijenjeno pokojnicima, što se odražava i na njegovu nomenklaturu. Koja su vjerovanja vezana za sprovode prisutna u narodnoj tradiciji? U domeni pokojnika prevladavajuća mistična vjerovanja diktiraju strogu zabranu noćnih posjeta groblju. Takvi se izleti smatraju izuzetno opasnima, budući da se groblje smatra prebivalištem preminulih duhova, često nazivanim gradom mrtvih. Ukrcati se na putovanje u kraljevstvo noći znači posjedovati sposobnost da uznemirite i prijateljske i protivničke sile.
- Takav poremećaj može dovesti do izazova, nesreća, zapetljanja stvari i mnoštva dodatnih problema unutar granica nečijeg doma. U znak boli za pokojnicima, članovi obitelji oblače tamnu odjeću. Povijesno gledano, žene bi se ukrašavale crnim šalom, dok bi se muškarci odlučivali za crnu košulju ili prigušeni cvjetni dodatak. Takva se odjeća žalosti nosi godinu dana, tijekom koje se oni koji su u žalosti suzdržavaju od svečanosti, plesa i pjevanja.
Udaljavajući se od prijašnjih običaja, postala je prihvaćena praksa oblačenja crne odjeće u trajanju od 40 dana, uz mogućnost produljenja tog vremenskog okvira na šest mjeseci ili dulje po želji. Neophodno je istaknuti da, bez obzira na to kada je član obitelji preminuo, poštivanje krsne slave ostaje neizostavno kao znak poštivanja tradicije. Naime, smatra se da je važnost obilježavanja ove slave još veća u ovakvim slučajevima, dok se usrdno molimo za vječni pokoj naših najmilijih, tražeći utjehu njihovim dušama.
- Nakon nečije smrti, tradicionalno je jednogodišnje razdoblje uzdržavanja od bilo kakvih slavljeničkih događaja u kućanstvu, uključujući vjenčanja, zabave i plesove. Preporučljivo je potražiti savjet od svećenika za uvid u pogrebne običaje, jer se ti običaji razlikuju u različitim regijama. Zbog širokog raspona tradicija, nije moguće sa sigurnošću utvrditi prikladnost nekog specifičnog običaja.
Na temelju načela kršćanske doktrine, smrt se doživljava kao izravna posljedica grijeha, posebno koja proizlazi iz Adamova prkošenja Bogu. U početku je Bog namjeravao nesmetan prijelaz iz zemaljskog života u vječno postojanje, slično elegantnoj transformaciji leptira koji izlazi iz svoje čahure i uspinje se u nebesko područje.
