Premijer Srbije Zoran Đinđić je mučki ubijen u atentatu a za njega se smatralo da je jedini u mogućnosti da stvori novu i modernu Srbiju. Prvog kolovoza 1952. na svijet je stupio u Bosanskom Šamcu, što se poklopilo s očevom dužnošću oficira JNA. Njegovo se školovanje primarno odvijalo u mjestima gdje mu je otac bio stacioniran, a kulminiralo je maturom u Beogradu 1970. Godine 1974. završava studij filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Godine 1979. doktorirao je na Sveučilištu u Konstanzu u Njemačkoj, specijaliziravši se iz područja “Problemi uspostavljanja kritičke teorije društva”. Jürgen Habermas, vrlo cijenjeni filozof, bio mu je mentor u tom razdoblju.
Tijekom studentskih dana aktivno se bavio oporbenim djelovanjem, zbog čega je osuđen i osuđen na godinu dana zatvora zbog sudjelovanja u osnivanju nezavisne studentske organizacije, zajedno s čelnicima iz Zagreba i Ljubljane. Osamdesetih godina prošlog stoljeća bio je profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i viši znanstveni suradnik u Centru za filozofiju i društvenu teoriju u Beogradu. Kao instrumentalna osoba u osnivanju Demokratske stranke, odigrao je ključnu ulogu kao jedan od njezinih utemeljitelja 1989. Nakon što je u Skupštini u veljači 1990. izabran za predsjednika Izvršnog odbora Demokratske stranke, izabran je za kao zastupnik te stranke u Skupštini Srbije u prosincu iste godine. Nakon što je 1994. godine izabran za predsjednika Demokratske stranke, u tri je navrata bio potvrđen kao čelnik stranke.
Jovan i Luka, djeca Zorana Đinđića, suočili su se s golemom tragedijom u svom životu, koja ih je na kraju oblikovala u izuzetne mlade osobe. Prošlo je 20 godina od tragičnog atentata na Zorana Đinđića, iza kojeg je ostalo njegovo najdragocjenije blago: dvoje djece. U vrijeme očeve prerane smrti, Jovana je imala samo 13 godina, dok je Luka imao nepunih 9. Unatoč tom razornom gubitku, ustrajali su i procvjetali u osobe velikog dostojanstva i izvanrednog uspjeha. Danas, u 33. godini, Jovana Đinđić izgledom, elegancijom i staloženošću nevjerojatno podsjeća na svoju majku Ružicu, dok karakterno više liči na očevu, prema primjedbama okoline. Otac joj je prenio umijeće govorništva i zajedničku strast prema politici. Nakon što je 2013. godine diplomirala komunikologiju na Sveučilištu Singiduni, nastavila je dalje obrazovanje u području socijalne kognicije, uspješno završivši magistarski studij u Londonu.
Od 2016. godine započela je pripravnički staž u Timu za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva. Od lipnja 2017. Jovana je preuzela ulogu koordinatorice za ravnopravnost spolova i ljudska prava. Njezin angažman je unutar tima zaduženog za kreiranje i provedbu politika socijalne uključenosti, uz pružanje pomoći resornim ministarstvima u ovom području. Osim toga, redovito se uključuje u rasprave s organizacijama civilnog društva kako bi osigurala dobro zaokružen pristup. Politička karijera njihova oca imala je dubok utjecaj na njihove živote od malih nogu. Luka je sa samo tri godine postao simbolom hrabrosti tijekom glasovitih studentskih prosvjeda u zimi 1996./1997. Njegova slika na očevim ramenima, predvođenog demonstrantima s transparentom “Beograd je svetinja”, stekla je međunarodnu afirmaciju. Ova zadivljujuća fotografija kružila je svijetom ostavljajući neizbrisiv dojam. Sin koji je naslijedio Đinđića završio je školovanje na cijenjenom Fakultetu političkih znanosti u Beogradu. Oni koji su imali privilegiju raditi i učiti s njim primijetili su njegovo dosljedno vedro ponašanje i izuzetnu ljubaznost. Pojavila su se nagađanja da bi mogao biti sklon politici, potencijalno krenuvši očevim stopama.
