Dvaput je prošla kroz iskustvo umiranja te je objasnila zašto se ne treba bojati smrti

U današnjem članku Vam donosimo ispovest žene koja je preživela i umiranja i otvoreno progovorila o onome što je vidjela i osjetila u tim momentima. U nastavku saznajte kako njena priča donosi drugačiji pogled na smrt i objašnjava zašto, prema njenom iskustvu, tog trenutka ne treba se bojati…

Deborah Prum, Amerikanka koja je prošla kroz izuzetna i duboka iskustva koja su uključivala gotovo smrt, postala je poznata nakon što je na svom YouTube kanalu pod nazivom “Tales of Resilience” podijelila svoje priče o tim događajima. Ova izuzetna žena, koja je dva puta bila na rubu smrti, objašnjava kako su ta iskustva oblikovala njezino gledanje na život i smanjila njezinu bojazan od same smrti. Prvo iskustvo koje je doživjela bilo je tijekom porođaja, kada je rodila sina četiri tjedna prije termina, a to je iskustvo koje je duboko obilježilo njezin život.

Deborah je ispričala kako je tijekom porođaja doslovno “napustila” svoje tijelo i osjetila nešto što mnogi ljudi koji su prošli kroz slična iskustva opisuju: osjećaj da je van svog fizičkog tijela. “Esencija mog bića odjednom se zatekla u kutu sobe i bez posebnih emocija promatrala sve što se ispod događalo u sobi” – riječi su Deborah Prum koje su postale viralne na društvenim mrežama i citirane u brojnim svjetskim medijima. Ovaj iskustveni trenutak bio je prvi put kada je Deborah doživjela nešto transcendentno, osjećajući se kao da nije više samo fizičko biće, već nešto šire i veće od svog tijela.

• Iako su slična iskustva doživljavali mnogi ljudi koji su bili na pragu smrti, Deborah se nije bojala tog iskustva. Naprotiv, osjetila je mir i spokoj koji su je natjerali da dublje razmišlja o životu, smrti i postojanju. Blic prenosi da su brojni ljudi svjedočili sličnim iskustvima tijekom oporavka od ozbiljnih bolesti ili trauma, a Deborah Prum je postala jedan od glasova koji je istaknuo važnost tog duhovnog trenutka. Iako se tada nije potpuno predala misli o smrti, sigurno je bila svjesna da nešto već u tom trenutku nije bilo kao prije.

Drugi put, deset godina kasnije, Deborah je ponovno bila u situaciji koja je bila potencijalno fatalna. Sudjelovala je u teškoj prometnoj nesreći zajedno sa suprugom, a ta nesreća postala je još jedno iskustvo koje je duboko promijenilo njezin pogled na život i smrt. Nakon nesreće, Deborah se našla u neobičnom prostoru koji je doživjela kao žuti, svjetlosni sjaj, nešto poput svjetlosne aure koja ju je obavijala. “Sjećam se da sam se našla u nekakvom žutom prostoru. Baš kao da sam bila bačena u posudu sa žutim pudingom, ali ne na loš način. Bila sam u potpunosti okružena tim žutim sjajem.” Taj prostor nije bio zastrašujuć, naprotiv, osjećala je duboki mir i radost, nešto što je teško opisati riječima. Iako nije bila sigurna koliko je vremena provela u tom “žutom prostoru”, osjećala je da je to iskustvo bilo van vremena, bez početka i kraja.

• U tom trenutku, Deborah je doživjela osjećaj “tihe radosti” i opuštanja koji je bio toliko dubok da je pomislila kako se možda ne bi trebala vratiti. Osjećala je da je taj prostor savršeno mjesto, bezbrižno i spokojno, ali ubrzo ju je njezin suprug podsjetio na realnost – vratila se nakon nekoliko minuta, a njeno tijelo je bilo sigurno. N1 izvještava da su slična iskustva, često nazivana “blizak susret sa smrtom”, česta među onima koji su prošli kroz teške nesreće i medicinske intervencije, te da ona imaju duboko emocionalno i psihološko značenje. Deborah, međutim, nije bila uplašena. Umjesto toga, njezin povratak u fizički svijet bio je pomalo zbunjujući, jer joj je njezin suprug kasnije ispričao da nijedna osoba koju je ona navela, a pomogla joj je da izađe iz vozila, nije postojala.

Ova duboka iskustva oblikovala su njezino duhovno razumijevanje života i smrti. Deborah je, nakon tih trenutaka u životu, postala puno duhovnija, te je smanjila svoje strahove od smrti, koju više ne doživljava kao nešto zastrašujuće. “Jedan od mojih najvećih strahova bio je da ću umrijeti sama, ali to što sam prošla ublažilo je taj strah.” Ovaj osvježeni pogled na smrt doveo ju je do zaključka da smrt nije kraj, već samo prijelaz, nešto što je zapravo prirodno i neizbježno. Deborah je sada uvjerena da smrt ne predstavlja kraj njezina postojanja, već priliku za nešto veće i ljepše.

• Ono što je Deborah naučila kroz svoja dva iskustva na pragu smrti je duboko filozofsko, ali i emocionalno. Bez obzira na to što je bila blizu smrti, Deborah se osjeća povezano s nečim većim, s nekom vrstom života koji se ne završava fizičkom smrću, već se nastavlja na neki način. Večernji list piše o mnogim svjedočanstvima sličnim Deborahinima, koja potvrđuju da ljudi koji su prošli kroz slična iskustva često imaju osjećaj unutarnje smirenosti i duhovne spoznaje, koja ih oslobađa straha od smrti.

Nakon svega što je prošla, Deborah se osjeća snažno i hrabro, jer je shvatila da život nije samo fizički proces, već i emocionalni i duhovni. Smrt više nije prijetnja koja izaziva strah, već prirodni dio života koji omogućava duhovni rast i razumijevanje. Deborah je postala osoba koja ne bježi od smrti, već ju doživljava kao neizbježni dio svoje životne avanture, koji ju je samo približio dubokom unutarnjem miru.