Tokom 2015. godine preminuo je poznati glumac Vlastimir Đuza Stojiljković ne sluteći skandal koji će se kasnije povezivati s njegovom smrću. Među prisutnima su bili Dušanka, njegova druga supruga, i Nenad, njegov brat. Nenad je, iskazujući tugu, optužio Dušanku da je tajno pokopala preminulog glumca protivno njegovom posljednjem zahtjevu. Mjesto ukopa slavnog Đuze ostalo je nepoznato prijateljima i obitelji, međutim, vrijedni električar iz Ateljea 212 odlučio je Dušanku pratiti tijekom 40-dnevne žalosti za pokojnim Đuzom.
Kasnije se doznaje da je ona diskretno kremirala glumca i njegovu urnu u grobnicu položila pored svojih roditelja Živka i Vere Vranjanac. Vlasta Velisavljević, bliska Đuzina suputnica, slučajno je naišla na mjesto Stojiljkovićevog ukopa. Jedna od Džuzinih životnih briga bila je činjenica da nema djece, a to je često izražavao. Beograd nema nikakav značaj u mom osobnom području značenja. U slobodno vrijeme bavim se jednostavnim aktivnostima kao što su šetnje i uživanje u šalici kave u lokalnom restoranu. Nemam djece, jer mogu donijeti goleme izazove i osjećaj brige. Oni su, koliko ja znam, produžetak naše vrste. Za mene je nedvojbeno najteži aspekt života samoća. To je zastrašujuće iskustvo.
Nakon smrti moje supruge Olgice Stanisavljević, preselio sam se u stan preko puta našeg prethodnog prebivališta, jer više nisam mogao izdržati da kročim unutra. Prva tri meseca nakon njenog odlaska tražio sam utehu kod roditelja u Kruševcu. Olga i ja smo nerazdvojni još od srednjoškolskih dana. Ljubav ne dolazi u stupnjevima ili rangovima; razvija se u duboko prijateljstvo. Zapravo, ako tog elementa nema, to nikada nije bila prava ljubav, kako se izrazio Đuza. Dubina njegove naklonosti prema prvoj supruzi očituje se u gotovo odsutnosti bilo kakvih sukoba među njima, a njihova se zajednica često smatrala besprijekornom i idiličnom. Međutim, u drugi brak ušao je isključivo iz administrativnih razloga, unatoč tome što za to nije imao želje.
Biti u braku sa Đuzom Stojiljkovićem nije nimalo lako. Život s njim pokazao se golemim izazovom zbog njegovog stalnog namrgođenog lica i neprestanog pričanja, što dovodi do beskrajnih rasprava. Nije neuobičajeno da se svađamo od trenutka kad se probudimo i svakodnevno razmišljamo o razvodu. Ipak, vjerujem da je naš brak izdržao sve ove godine jer Đuza je jedini čovjek koji mi nikada nije zamjerio, a ja posjedujem i bezgraničnu toleranciju, rekla je njegova druga supruga Dušanka. Đuza, naš papagaj Paja i ja činimo čvrstu obiteljsku zajednicu. Gluma je Đuzina najveća strast, toga sam oduvijek bio svjestan, pa se ne mogu požaliti. Često ga šaljivo zezam govoreći da je zaluđen samim sobom i da me nema tko obasuti ljubavlju. Iako ima sposobnost praviti romantične geste prema meni, izvodi ih s dozom stida.
On možda nije čovjek od mnogo riječi, ali svoje emocije izražava malim gestama, iako ih je malo i rijetko. (Smijeh) Za mene je on izuzetan glumac koji je vrijedan svake žrtve i znam da me zbog toga cijeni. Želim mu samo dobro zdravlje i da nastavi da radi do posljednjeg daha, jer je za njega besposlica slična smrti – rekla je tada Dušanka, Đuzina druga supruga. Nenad, Đuzin brat, posvjedočio je o neobičnoj dinamici između Đuze i Dušanke. Kasnije je Dušanka otkrila tajnu sahranu glumca, ne ispoštujući njegov posljednji zahtjev. Nenad Stojiljković, rođeni brat cijenjenog srpskog glumca, izrazio je želju da bude sahranjen na groblju u Ribarskoj banji, o čemu govori i monografija Zorana Jovanovića “Vlastimir Đuza Stojiljković”.
Upravo ovo groblje ima sentimentalnu vrijednost za Nenada i njegovu obitelj, budući da je njihov djed tu pronašao svoje posljednje počivalište, a roditelji su na istom mjestu bili odgojitelji. Nenad se prisjetio vremena kada je njegov odnos s bratom i šogoricom bio normalan. Međutim, sve se promijenilo kada mu se brat razbolio. Začudo, Dušanka, njegova šogorica, nije ga obavijestila o tome, a on je saznao tek kada je slučajno naišao na vijest u kafiću. Zbunjen i zabrinut, Nenad se odlučio suočiti s Dušankom zbog njezine šutnje. Pitao ju je: “Zašto mi nisi rekla?” Na njegovo iznenađenje, ona mu je odgovorila prilično zabavnim objašnjenjem: “Đuza mi je savjetovao da vas ne obavještavam kako on ne bi rekao nikome drugome”. Nenad je to odmah prepoznao kao laž, jer bi moždani udar poremetio i svijest i govor. Ubrzo nakon toga saznaje da je Đuza premješten u obližnji starački dom Lug, samo nekoliko kilometara od Mladenovca.
Imala je snažnu želju izolirati ga od svih, nastojeći ga što je više moguće udaljiti od prijatelja, obožavatelja i obitelji. Ostaje nejasno zašto je imala takvo uvjerenje, ali je bila odlučna izvršiti svoj razrađeni plan. Premješten je zbog teške crijevne bolesti poznate kao klostridija, koja se ne može liječiti u staračkim domovima. No, očito je da joj nije bila namjera pružiti mu lijek, jer je imala mogućnost poslati ga u Beč ako je doista željela njegovo ozdravljenje. Nenad je izrazio duboko razočaranje činjenicom da je Dušanka tokom osam mjeseci rijetko posjećivala supruga, što ga je jako mučilo. Prema riječima sestre, rijetko ga osobno posjećuje, već se radije opredjeljuje za komunikaciju putem mobitela, čiji mi broj nije otkrila.
Odlučan, odlučujem posjetiti Lugovu rezidenciju, ali me na vratima čeka upravitelj, koji mi odlučno odbija dopustiti pristup mom bratu. Voditeljica ističe kako s Đuzinom suprugom imaju prethodni dogovor, zabranjuju bilo kakve posjete. Tek kad je zaprijetio da će uključiti novinare i policiju, oni su mu nevoljko odobrili kratki desetominutni posjet Đuzi. Nenad je 2016. otkrio razlog Đuzine osmomjesečne izolacije u sobi s pogledom na potkrovlje. Bio je to scenarij koji je sama odabrala. Postavilo se pitanje kako netko može dopustiti da mu bolest napreduje neliječen. Odgovor je stigao brzo, ražalostivši mnoge, ali možda ne i samog Đuzu: umrla je.
Nenad je nastavio spominjati izbor njegove druge supruge da ga tajno položi na počinak. U carstvu kazališta bio je visok, ali u carstvu braka bio je prilično sićušan. Dao joj je slobodu da slijedi svoje želje, dok je on tiho podnosio njegovu patnju. Dok se ona brčkala uz more, on se poslušno brinuo za njihovu pticu ljubimicu. Prilično je intrigantno da je neočekivano bio prisiljen prisustvovati vjenčanju na kojem su, iznenađujuće, službenik i slučajni službenik bili kumovi. Kada se osvrnemo na nepokolebljivu posvećenost supruga Bate Živojinovića i Dragana Nikolića, koje su se hrabro borile uz svoje muževe u borbi protiv bolesti, postaje jasno da Dušanka nije pridavala veliki značaj Đuzinom trijumfu nad njegovom bolešću.
