U današnjem članku dr Svetlana otkriva odgovor na pitanje od kog roditelja nasleđujemo dužinu životnog veka i koje dve navike imaju presudan uticaj na naše zdravlje. U nastavku pogledajte šta je to što je ona otkrila povodom ovih tema…
Kada se govori o dugovječnosti, često se spominje genetika kao osnovni okvir koji nam određuje koliko dugo možemo živjeti. Ipak, kako naglašava profesorica i nutricionistkinja Svetlana Stanišić, genetika nas može usmjeriti, ali nikako potpuno odrediti. Postoje posebni sindromi gdje se ubrzano starenje vidi veoma jasno, no kod većine ljudi presudan je upravo stil života. To je razlog zbog kojeg sve više istraživanja nastoji otkriti na koji način hrana, svakodnevne navike, ali i povremeni stresovi utiču na vitalnost i produženje života. U tom kontekstu, „Politika“ ističe da stručnjaci u Srbiji već godinama ponavljaju istu poruku – panika zbog hrane nije rješenje, već je ključ u umjerenosti i raznovrsnosti ishrane, onako kako je to oduvijek bila praksa u domaćoj kuhinji.
U javnosti se često pojavljuju istraživanja koja privuku pažnju dramatičnim tvrdnjama. Tako je jedno od njih izračunalo da samo gram kobasice skraćuje život za 27 sekundi, dok gazirani napici mogu da nam oduzmu čak deset minuta života. Na prvi pogled zvuči zastrašujuće, ali dr Stanišić upozorava da se iza takvih poruka često ne krije dovoljno čvrsta naučna podloga. Svijet ishrane nije crno-bijel, jer na dužinu života utiče mnoštvo faktora – od fizičke aktivnosti do kvaliteta sna. Zato je važnije zadržati umerenost i zdrav odnos prema hrani, nego slijepo pratiti zabrane koje stvaraju strah.
- Zanimljivo je da stres, koji se obično doživljava kao neprijatelj zdravlja, ponekad može imati suprotan efekat. Postoje tzv. „pozitivni stresovi“ – na primjer, odlazak u saunu ili kupanje u ledenoj vodi. Ti izazovi aktiviraju posebne proteine u tijelu koji pomažu obnovu ćelija. Organizam, kako kažu stručnjaci, voli male šokove. Upravo ti kratkotrajni podsticaji mogu da učine tijelo otpornijim i da usporavaju proces starenja. Naravno, hronični i dugotrajni stres ostaje opasan i treba ga izbjegavati, ali povremeni izazovi mogu biti prava mala terapija.
Na sličan način funkcioniše i povremeni post. Intermitentni post, gdje se barem 12 sati dnevno ne unosi hrana, postao je svjetski trend, ali i naučno potvrđena praksa. Tokom tih perioda tijelo ima priliku da se regeneriše i ojača sopstveni imunitet. Organizmu se daje odmor od stalnog varenja, pa energiju usmjerava na obnavljanje ćelija. Ono što povezuje sve dugovječne ljude širom svijeta jeste upravo umerenost u ishrani i skroman unos kalorija. Njihovo tijelo, oslobođeno konstantnog opterećenja, postaje vitalnije i otpornije. O ovome piše i Blic, prenoseći iskustva stanovnika tzv. „plavih zona“ – područja u kojima ljudi žive znatno duže od prosjeka. Njihova ishrana je jednostavna, bez industrijski prerađene hrane, zasnovana na povrću, voću, ribi i orašastim plodovima, dok su fizički aktivni čak i u poznim godinama.
- Kada se govori o namirnicama koje najviše doprinose vitalnosti, često se ističu začini bogati antioksidansima, poput kurkume i šafrana. Voće i povrće, naročito u svježem obliku, predstavljaju prirodni izvor zaštitnih materija koje tijelo štite od oksidativnog stresa. Crno vino, naravno u umjerenim količinama, donosi resveratrol – supstancu koja povoljno djeluje na srce i krvne sudove. Osim toga, maslinovo ulje, orašasti plodovi i masna riba često se navode kao ključni saveznici dugovječnosti jer sadrže zdrave masti i vitamin E, dragocjen za očuvanje vitalnosti.
Ipak, važno je razumjeti da i najzdravije namirnice mogu imati negativan efekat ako se konzumiraju u prevelikim količinama. Granica između lijeka i otrova često zavisi upravo od doze. Primjer za to su tanini iz bobičastog voća – veoma korisni kada se unose umjereno, ali potencijalno štetni ako ih unosimo previše. Zbog toga nutricionisti uvijek naglašavaju da se dug život ne gradi na jednom magičnom receptu, nego na ravnoteži i raznovrsnosti.
Umeren unos hrane, izbor neprerađenih namirnica i povremeni post ostaju najvažniji savjeti svih stručnjaka. Ono što povezuje dugovječne ljude jeste vitkost, aktivnost i izbjegavanje pretjerivanja. Povremeni post, makar jednom dnevno, može biti jednostavan, ali moćan način da tijelu damo predah. U tom smislu, kao što navodi i „RTS“ u svojim emisijama o zdravlju, post se ne smije posmatrati kao gladovanje, već kao način da se osluškuje sopstveno tijelo i da mu se omogući da popravi štetu. Upravo u tome se krije i filozofija dugovječnih kultura koje na hranu gledaju ne samo kao na zadovoljstvo, već i kao na lijek.
- Na kraju, poruka je jednostavna: dugovječnost nije isključivo dar genetike. Genetika nam daje okvir, ali ono što unosimo u taj okvir zavisi od nas. Način ishrane, kvalitet sna, fizička aktivnost i balans između izazova i odmora faktori su koji određuju koliko ćemo dugo i kvalitetno živjeti. Mini stresovi poput ledenih kupki ili saune, povremeni post i umerena, raznovrsna ishrana predstavljaju moćne saveznike vitalnosti. Život se ne produžava zabranama niti strahom, već pažljivim izborom svakodnevnih navika.
Genetika može da bude polazna tačka, ali ono što zaista oblikuje naš životni vijek jeste način na koji živimo. Upravo u toj ravnoteži između umjerenosti i izazova krije se tajna dugog i zdravog života.
