Dr Dušan Vešović opominje: Kada telo “povuče ručnu”, to više nije umor već upozorenje

Mnogi ljudi su navikli da svakodnevni život žive ubrzano zbog velike količine obaveza koje imaju i na kraju dana, najmanje vremena posvete odmaranju. Koliko je zapravo važno da naš organizam odmori na kraju dana i šta tačno znači kada telo “povuče ručnu”, otkrijte u nastavku teksta…

Hronični umor, probadanja u grudima, problemi sa varenjem i iscrpljenost čak i nakon sna — sve su to signali koje, prema riječima dr Dušana Vešovića, naše tijelo šalje kada više ne može da održava ravnotežu. U svom gostovanju u emisiji „Žena za sva vremena“ na TV K1, doktor je istakao da se disbalans u organizmu uvijek najprije pojavljuje kroz male, gotovo neprimjetne simptome koje ljudi često zanemaruju. „Tijelo uvijek govori, ali problem je što ga rijetko slušamo,“ poručuje on, podsjećajući da nijedan umor ili bol ne dolaze bez razloga.

• Prema njegovim riječima, stanje ravnoteže u tijelu znači da su svi sistemi usklađeni. Kada se ta harmonija naruši, tijelo se javlja umorom, padom koncentracije, napetošću i poremećajem sna. Osoba tada osjeća težinu u tijelu, mentalni zamor i potrebu za odmorom čak i kada se tek probudila. „To su prvi znaci da organizam više ne funkcioniše u skladu sa svojim ritmom,“ objašnjava dr Vešović. Često se javljaju i funkcionalne tegobe – preskakanje srca, nadutost, zatvor ili dijareja – iako su laboratorijski nalazi potpuno uredni. To pacijente zbunjuje, jer imaju simptome, a nemaju dijagnozu.

Doktor pojašnjava da je uzrok u biohemijskom disbalansu na ćelijskom nivou, koji se ne mora odmah vidjeti u analizama, EKG-u ili ultrazvuku. Ako se ništa ne promijeni, upozorava on, vremenom će se disbalans odraziti i na laboratorijskim parametrima. „Kada do toga dođe, mi počinjemo da liječimo brojeve, a ne uzrok,“ kaže dr Vešović, dodajući da medicina često reaguje tek kada se bolest razvije, umjesto da djeluje preventivno. Njegova poruka je jasna – signali tijela ne smiju se ignorisati, jer su oni prvi pokazatelj da nešto nije u redu.

• Posebno naglašava da se hronični i kumulativni efekti u tijelu stvaraju tokom godina. Mali stresovi, loše navike, nepravilan san i nepravilna ishrana akumuliraju se postepeno, sve dok ne izazovu ozbiljan zdravstveni problem. „U medicini se rijetko šta dešava odjednom. Ono što danas zanemarimo, može se sutra manifestovati kao infarkt ili moždani udar,“ ističe doktor. Takve situacije, kaže, često nazivamo „iznenadnim“, a zapravo su rezultat dugotrajnog procesa koji je godinama trajao neprimjetno. Tijelo ne zaboravlja ono što mu radimo svakodnevno.

Portal Politika Zdravlje nedavno je objavio tekst o povezanosti stresa i fizičkih tegoba, u kojem se navodi da više od 65 odsto pacijenata koji se jave lekaru sa bolovima u grudima ili stomaku zapravo imaju funkcionalne, a ne organski uzrokovane probleme. Ti nalazi podržavaju tvrdnje dr Vešovića da organizam reaguje na stres kroz različite kanale – najčešće kroz probavni i nervni sistem. „Tegobe nisu samo stvar organa. Svaka ćelija reaguje na emociju i stres,“ naglašava on.

U svojim izlaganjima, dr Vešović upozorava da bol u grudima, stomaku ili leđima ne treba potcjenjivati. Stezanje u grudnom košu ili nadimanje mogu biti znaci i ozbiljnijih stanja, uključujući srčane probleme koji se ponekad manifestuju kao bol u gornjem dijelu stomaka. U takvim slučajevima, kaže on, ljudi često misle da je problem u ishrani, dok je u stvarnosti u pitanju upozorenje koje zahtijeva pregled. „Svaki bol, svaka tegoba je poziv tijela na pažnju,“ objašnjava doktor, dodajući da organizam uvijek djeluje kao cjelina. Kada jedan organ trpi, trpe i drugi, jer je sve u međusobnoj vezi.

• On posebno ističe povezanost između glave i digestivnog trakta. Stres i mentalno opterećenje često se manifestuju kroz varenje. Kada mozak šalje signale napetosti, želudac i crijeva reagiraju – usporava se varenje, javlja se nadutost, gasovi, bol u stomaku ili promjene u stolici. Na taj način, stres „putuje“ kroz tijelo i izaziva lančane reakcije. „Sve što se dogodi u glavi, reflektuje se na tijelo,“ ističe dr Vešović, objašnjavajući da dugotrajan stres može izazvati i sekundarne simptome poput bolova u zglobovima, oticanja nogu ili tamnih kolutova ispod očiju.

Prema pisanju portala Danas Zdravlje, broj pacijenata s problemima varenja u Srbiji porastao je za više od 30 odsto u posljednjih nekoliko godina. Ljekari taj porast povezuju s promjenama u načinu života, pandemijom i postkovid sindromom. Dr Vešović navodi da su mnogi koji su preležali kovid naknadno razvili tegobe u digestivnom sistemu, što potvrđuju i medicinska istraživanja. „Naše crijevo nije samo organ varenja – ono je i centar imunog sistema i emocionalne stabilnosti,“ objašnjava doktor, podsjećajući da zdrava ishrana, redovan san i mirno okruženje čine osnovu ravnoteže.

Pored fizičkih faktora, emocionalno stanje ima ogroman uticaj na zdravlje. Dr Vešović navodi da je bol često i fizički i psihički u isto vrijeme. Ljudi skloni stresu i potisnutim emocijama češće osjećaju tenzije u tijelu, naročito u stomaku i grudima. Taj bol nije „umišljen“, kako se često misli, već je stvaran i ima biološko objašnjenje. Kada se mozak i tijelo ne usklade, nervni sistem počinje da šalje pogrešne signale. To je razlog zašto, iako su nalazi uredni, osoba i dalje osjeća tegobe. „Nije važno da li bol dolazi iz tijela ili glave — važno je da nas upozorava,“ kaže doktor.

• O granici između umišljenih i stvarnih simptoma, dr Vešović ističe da je ona vrlo tanka i da u praksi gotovo da ne postoji. Ljudi koji brinu o sebi, kaže on, nisu hipohondri – oni jednostavno žele da razumiju svoje tijelo. Bolje je, dodaje, provjeriti i biti siguran nego ignorisati signale koji kasnije mogu postati ozbiljni. „Briga o sebi nije slabost, već odgovornost,“ zaključuje on.

Prema istraživanju objavljenom na portalu Blic Zdravlje, više od 70 odsto anketiranih građana priznalo je da se javi ljekaru tek kada tegobe postanu neizdržive. Stručnjaci upozoravaju da je upravo to najčešći razlog kasnog otkrivanja bolesti. U tom kontekstu, poruka dr Vešovića ima dodatnu težinu: zdravlje nije odsustvo simptoma, već stanje ravnoteže. Naše tijelo, naglašava on, ima neverovatnu sposobnost da se regeneriše, ali samo ako mu na vrijeme pružimo pažnju i podršku.

U konačnici, poruka dr Dušana Vešovića nije zastrašujuća, već ohrabrujuća. On podsjeća da simptomi nisu neprijatelji, već saveznici koji nas upozoravaju da nešto treba promijeniti. Kada ih prepoznamo i reagujemo, sprječavamo ozbiljnije posljedice. Zdravlje, kako kaže, počinje onog trenutka kada odlučimo da slušamo svoje tijelo. Taj dijalog između tijela i uma, između simptoma i razumijevanja, ključ je dugoročnog balansa – i put ka istinskom oporavku.