Ana Nikolić je jedna od rijetkih pjevačica koja ne krije svoje rodno mjesto i priču kakvo je djetinjstvo imala zapravo. Nedavno je na svom instagram profilu podijelila slike iz djetinjstva, te kratke priče o svakoj od njih.
Kuća Ane Nikolić sada stoji pusta, bez ikakvih stanara. Nedavno je ekipa emisije Paparazzo lov krenula na put u paraćinsko selo Donja Mutnica kako bi istražila dom djetinjstva naše voljene pop zvijezde Ane Nikolić. Kuća u kojoj je do smrti živjela isključivo baka Ane Nikolić sada stoji napuštena i zapuštena. Ana Nikolić je, kažu mještani, često dolazila u goste, ali je prošlo godinu dana otkako su je zadnji put vidjeli.
Prije dvadesetak dana ekipa “Paparaco lova” obavila je razgovor s mještanima vezano uz Anu i njezinu obitelj. – Potvrđeno je iz lokalnog izvora da je kuća trenutno nenastanjena. Nakon smrti Anine bake i preseljenja njezine majke u Beograd, njihovi su posjeti postali rijetki. Prema riječima susjeda, dijete je bilo kao i svako drugo, s majkom koja se elegantno nosila i ocem koji je imao istaknutu poziciju u selu.
Međutim, dogodila se tragedija i odnijela živote cijele obitelji. Tijekom ovog posjeta susjeda Anine bake otkrila je neke podatke o Ani. Kao dijete bila je dobro odgojena, iako je njezino trenutno raspoloženje nepoznato. Čini se da je bratu dano sve, a ona nije dobila ništa, po bakinoj želji. Prethodnih godina Ana i Rasta su dolazili zajedno, ali ove godine Ana nije došla. Susjed je Rastu opisao kao suzdržanu i ugodnu osobu.
Susjedi su se jednoglasno složili da je bila izuzetno odgojeno dijete, uvijek vesela i spremna na šalu i smijeh. Jedan ju je susjed, koji je imao jaku pristranost, obilato hvalio zbog ovih kvaliteta. Situacija je bila prilično kaotična. Obuvši mamine prevelike čizme, radosno bi šepurila po dvorištu, rekajući stihove Lepe Brene “Čačak, Čačak”. Njezina se odlučnost isplatila jer je postigla željeni rezultat.
Svi su je obožavali. U ovoj kući živi sve do preseljenja u Paraćin, gde je pohađala osnovnu školu. Dijelila je duboku vezu s njezinim pokojnim ocem Dušanom, koji je tragično preminuo u mladosti. Počiva u vječnom miru na groblju našeg sela. Njezina baka, koja je također tamo živjela, preminula je prije nekoliko godina. Tijekom ljeta često je dolazila u posjete u pratnji kćeri Tare.
Rado bi se igrali u dvorištu, gdje je nekada stajala ljuljačka, kako je spomenula baka Vera. Kuća Ane Nikolić danas stoji prazna, bez ikakvih posjetitelja. Sjećanja na njezin dom Ani izazivaju duboku tugu, jer je upravo u tim zidovima s nepunih dvadeset godina doživjela prvu veliku nevolju – odlazak voljenog oca. Ovo je nedvojbeno najizazovnija faza mog postojanja.
U dobi od 43 godine, što je skoro moja sadašnja dob, doživio je srčani udar. Srećom, moja teta, koja radi u zdravstvu, uspješno ga je oživjela i vratila mu rad srca. Nažalost, ostao je u komatoznom stanju 23 dana, nikad nije došao k svijesti, kako je pjevačica navela u nedavnoj izjavi. Tijekom tih dana ostao sam u stanju sna, bez snage da svjedočim događajima koji su se odvijali na raznim ekranima ispred mene.
- Sve do samog kraja u meni je tinjao tračak nade, žudeći za njegovim buđenjem. Međutim, čak i kad bi došao k svijesti, vjerojatno bi njegove kognitivne sposobnosti bile ozbiljno ugrožene, poput beživotne biljke zbog nestanka kisika u njegovom mozgu. Takav bi ishod bio nedvojbeno još žalostniji. Nakon dvadeset godina Ana Nikolić još uvijek duboko osjeća odsutnost oca, no uspjela se prilagoditi i suživjeti s tom boli.
U početku je ispričala da se s tugom borila tako što se neumorno posvetila osobnom razvoju. – U svibnju mjesecu je preminuo, poklopio se s mojim polaganjem do šest ispita na Višoj dizajnerskoj školi. U pokušaju da nastavim sa životom, mama, brat Marko i ja smo otišli na more. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, težina situacije postajala je sve opterećujuća.
S vremenom se stječe dublje razumijevanje stvarnosti onoga što se dogodilo. Doživjela sam mnoštvo emocija: razdoblja intenzivnog rada, izolacija u sobi i lijevanje suza danima. I dan danas ima trenutaka kad me obuzme tuga.
