Romantični život slavne glumice Svetlane Bojković bio je izrazito buran, a veći dio odvijao se tijekom snimanja kultne serije Bolji život. Svetlana Ceca Bojković, izvanredna glumica poznata po svojim nepokolebljivim principima, stvorila je impresivnu karijeru na kojoj joj zavide mnogi umjetnici. Danas otkrivamo detalje o njenom ljubavnom životu.
- Spremna na značajne žrtve za ljubav, bilo joj je lako preseliti se u drugu zemlju i u potpunosti promijeniti svoj život. Na prostorima bivše Jugoslavije njezino je ime postalo sinonim za izniman glumački talent.
Iako je i dalje vrlo aktivna i neprestano traži nove uloge, nebrojenim gledateljima zauvijek će ostati u sjećanju kao kultna Emilija iz “Boljeg života” i Antonija iz “Sretnih ljudi”. – Osobno smatram da je moj razvoj kao glumice bio postupan. Dok talent i vještina mogu postojati, odgoj mladih pojedinaca tijekom moje ere bio je različit; često vam nedostaje svijest o vlastitim mogućnostima.
Vrijeme i iskustvo bitni su za prepoznavanje vašeg potencijala. Naša je profesija intrigantna, ali donekle nesigurna, jer čovjek mora posjedovati snažnu i zdravu osobnost izvan svog zanata – ne samo da bi preživio, već i da bi napredovao. Za one koji se žele ozbiljno baviti glumom, to je životno putovanje.
Ostala sam vjerna likovima Emilije i Antonije iz serija “Bolji život” i “Srećni ljudi”, istaknula je kultna glumica. Još kao studentica gajila je osjećaje prema kolegi Milošu Žutiću, koji je bio osam godina stariji od nje, a sa samo 21 jednom hrabro je skočila u nepoznato. Nakon dvije godine Akademije ostao sam student, ali sam po izboru Bojana Stupice primljen za stalnog člana ansambla Jugoslavenskog dramskog pozorišta.
Godine 1968. sudjelovala sam na sedam premijera, a proslavila sam i osmi događaj osobne prirode: vjenčanje s glumcem Milošem Žutićem. Diplomirala sam 1970. godine, a nedugo zatim, krajem 1972. godine, dobila sam ćerku Katarinu, od milja zovu Kaja, otkrila je Ceca za „Politiku”.
- Njihov brak bio je prilično nesvakidašnji, pun priča koje su glumicu često ostavljale u suzama, iako više od radosti nego od tuge. Svetlana je ispričala prigodu ispunjenu divnim anegdotama iz njenog i Mishinog udvaranja i izlaska.
Prisjetila se jednog Uskrsa kada je Miša služio vojsku. Baš kad su kod kuće završavali uskršnji ručak, nazvao ju je. “Sada dolazim po tebe”, rekao je. Zbunjeno je upitala: “Kako, gdje si?” Njegov odgovor je bio jednostavno: “Samo se pripremite i ne brinite, dolazim uskoro.” Iznenađena njegovim neočekivanim posjetom, budući da nije spomenuo da dolazi na dopust, osjetila je mješavinu uzbuđenja i zbunjenosti.
Kad je stigao, izgledao je poletno u zadivljujućem sivom odijelu – elegantno i zadivljujuće. Odlučili su da prošetaju Ušćem, krenuvši sa novobeogradske strane. – Divan je dan dok šetamo, upuštamo se u razgovor i smijeh, kad on neočekivano pita: “Jeste li raspoloženi za bečku šniclu?” Odgovaram da ne mogu, upravo sam ručao.
Zatim predlaže: “Možda bi ona htjela”, i izvlači ga iz unutarnjeg džepa svoje jakne. Zatečena sam i smijem se, inzistirajući na tome da sam sita. Ne propuštajući ni trenutak, ležerno ga odbacuje, kao da se ništa neobično nije dogodilo. Nastavljamo hodati, a on me nakon jednog trenutka značajno pogleda i predlaže: “A što kažeš na pečeni pileći batak?” još jednom ga izvlačeći iz unutarnjeg džepa svoje jakne.
- U čistoj nevjerici, prasnula sam u smijeh, na trenutak pregledavajući njegovu jaknu ima li mrlja. U svom smijehu i čuđenju, objasnim mu da stvarno ne mogu, a on ga gracioznim i značajnim pokretom baci preko ramena u rijeku – rekla je sa smiješkom.
Ipak, budući da je mlada i neiskusna otišla u brak, njihova veza se raspala. Udala sam se u dvadeset prvoj godini, a Miloš je bio osam godina stariji od mene. Naša nezrelost za brak bila je očita, i iako je naša zajednica počela erodirati, naš ljudski odnos ostao je netaknut. Ta veza trajala je do kraja njegova života 1993., kada je imao pedeset i četiri godine, iako smo oboje sklopili nove brakove – ja s redateljem Ljubomirom Mucijem Draškićem, a on s glumicom Ognjankom Ognjanović, s kojom je dobio sina Đorđa.
- Unatoč tim novim zajednicama, Miloš i ja smo zadržali vrlo blisku vezu. Na kraju se suočio s teškom bolešću, primijetila je. Toliko se zaljubila da je jedva čekala da se završi brakorazvodna parnica!
I prije nego što je službeno postala slobodna žena, započela je suživot s redateljem Ljubomirom Mucijem Draškovićem. – Osamdesetih su mi se brakovi poklopili. Vezu s Mucijem započela sam prije razvoda od Miloša. Ljubav koju smo Muci i ja dijelili prevazišla je sve zakonske okvire, pa smo se službeno vjenčali 1990. godine. Svetlana Bojković je tada primijetila da je on iz prvog braka izašao na sličan način kao što sam ja iz svog.
- Unatoč tome, kasnije se susreo sa značajnim zdravstvenim problemima. Krajem devedesetih počeo je padati u oblik depresije, što bi se preciznije moglo opisati kao odustajanje od života. Prije toga nikada nije osjetio potrebu za savjetovanjem s liječnikom.
Nakon bombardovanja, prijatelji su ga dovezli u bolnicu “Sveti Sava”, gdje je ustanovljeno da ima problema sa krvnim sudovima. Svetlana je svojedobno otkrila da je on preminuo od srčanog udara 2004. u šezdesetsedmoj godini života. Taman kada je povjerovala da joj se takva ljubav više nikada neće dogoditi i prije nego što je uopće razmišljala o braku, u njezinu se životu odvijala nesvakidašnja ljubavna priča.
Naime, trećeg supruga Slavka Kruljevića, diplomata, upoznala je preko zajedničkih prijatelja. Slavkovi prijatelji, meni poznati, uputili su poziv na večeru. Prije toga proveo je četiri godine u New Yorku kao zamjenik šefa misije Srbije pri UN-u. Po njegovom povratku naši zajednički prijatelji organizirali su večeru na kojoj smo se prvi put sreli.
Zatim su nastavili priređivati večere kako bi omogućili naše dublje upoznavanje, proces koji je trajao dva mjeseca, a kulminirao je našim zajedničkim ručkom, samo nas dvoje. 2011. izrekla je ključno “da” i nikada se nije sa žaljenjem osvrnula unatrag. Uz Kruljevića je otkrila mir.
