Prije nekoliko godina, odlučila sam donirati odjeću koju je moja kćerka prerasla. Iako je odjeća bila u odličnom stanju – haljinice, majice, jaknice i druge stvari koje su joj postale premale – znala sam da će nekoj drugoj djevojčici itekako dobro doći. Umjesto da je bacim ili ostavim da skuplja prašinu, odlučila sam je darovati onima koji su u stvarnoj potrebi. Objavila sam oglas na lokalnom forumu i društvenim mrežama nudeći besplatno odjeću.
- Ubrzo mi se javila žena koja je tvrdila da se nalazi u veoma teškoj situaciji. Njezina poruka bila je ispunjena tugom i očajem. Opisivala je kako njezina mala kćerkica nema dovoljno odjeće, kako jedva spajaju kraj s krajem i kako bi joj mnogo značila bilo kakva pomoć. Naglasila je da, nažalost, ne može doći po stvari jer nema novca za prevoz, pa me zamolila da paket pošaljem poštom o svom trošku.
U početku sam bila pomalo skeptična. U današnje vreme, nije rijetkost da ljudi traže pomoć iz lažnih razloga, pa sam se pitala je li njezina priča istinita. Međutim, nešto u njezinim riječima me dirnulo i pomislila sam: Što ako zaista govori istinu? Što ako njezina djevojčica zaista nema dovoljno odjeće i ovo joj može značiti mnogo?
- Odlučila sam joj vjerovati i poslala paket. Spakovala sam svu odjeću, dodala nekoliko igračaka i toplih čarapa, a poštarinu sam platila iz vlastitog džepa. Poslala sam joj poruku da je paket na putu i nadala se da će joj barem malo pomoći. Iako se nije odmah javila, osjećala sam unutrašnje zadovoljstvo jer sam učinila nešto dobro, bez ikakvih očekivanja zauzvrat.
Vrijeme je prolazilo i ubrzo sam potpuno zaboravila na cijelu situaciju. Prošla je skoro godina dana od tada, a onda me iznenadila pošiljka. Nije mi bilo jasno tko mi je poslao paket jer nisam očekivala nikakvu pošiljku. Kada sam otvorila kutiju, iznenadila sam se – unutra su bile razne domaće delicije: suho voće, džem, orašasti plodovi i nekoliko drugih sitnica. No, ono što me najviše dirnulo bila je rukom napisana poruka.
- U pismu je pisala kako su prošli kroz vrlo teške trenutke, ali da su sada stvari mnogo bolje. Njezin suprug je pronašao dobar posao, njihova financijska situacija se popravila i sada su u mogućnosti živjeti bez straha od siromaštva. Zahvalila mi se od srca što sam joj pomogla u trenutku kada joj je bilo najpotrebnije. Napisala je da je moj paket stigao u pravi trenutak i da je njezina djevojčica bila presretna kada je vidjela sve te lijepe stvarčice. Ova gesta, naglasila je, nije samo pomogla materijalno, već im je dala i nadu da još uvijek postoje dobri ljudi na svijetu.
Čitajući njezine riječi sa suzama u očima, nisam mogla vjerovati da je nešto što sam učinila iz dobre namjere ostavilo tako dubok trag u njihovim životima. U svijetu gdje smo često preokupirani vlastitim brigama i problemima, zaboravimo koliko i najmanja gesta dobrote može značiti nekoj drugoj osobi. Ova priča me podsjetila na važnost pomaganja, čak i kada nemamo nikakvu garanciju da ćemo ikada vidjeti rezultat tog pomaganja.
- Svijet može biti surov, i svi se u nekom trenutku možemo naći u teškoj situaciji. Ponekad je najjednostavniji čin ljubaznosti dovoljna promjena koju netko treba da bi nastavio dalje. Od tog trenutka, uvijek kada imam priliku pomoći drugima, činim to bez razmišljanja. Jer nikada ne možemo znati kroz što netko prolazi i koliko mu naša nesebična pomoć može značiti.
Na kraju dana, upravo takve priče nas podsjećaju na ono što je zaista važno – ljubaznost, saosjećanje i humanost. Svi mi možemo biti ti koji pružaju pomoć, i u tom procesu ne samo da činimo dobro drugima, već i obogaćujemo vlastite živote.
