Ukoliko ste ozbiljan vernik koji prati sve praznike i običaje onda je ovo je mesto za Vas. Srpska pravoslavna crkva i vernici danas obilježavaju kao dan Velike Gospojine, a mi za Vas donosimo par narodnih vjerovanja i običaja koji se vežu za ovaj praznik…
Jedan od najvažnijih praznika u crkvenom kalendaru, Velika Gospojina ili Uspenje Presvete Bogorodice, proslavlja se svake godine 28. avgusta. To je dan kada se, prema hrišćanskoj tradiciji, majka Isusa Hrista preselila na nebo i predala svoj duh u ruke Spasitelja. U srpskom narodu ovaj praznik zauzima posebno mjesto, jer se doživljava kao trenutak susreta zemaljskog i božanskog, ali i kao simbol majčinske ljubavi i zaštite.
Bogorodica se u pravoslavlju posmatra ne samo kao svetiteljka, već i kao majka i žena. Upravo zbog toga, ona ima jedinstvenu ulogu u vjeri – smatra se zaštitnicom žena, onom koja najbolje razumije njihovu dušu, njihove misli, bol i patnju. U narodnom vjerovanju, Velika Gospojina je dan kada Bogorodica posebno moli za oproštaj ženskih grijeha, pokazujući da je majčinska blagost i razumijevanje uvijek uz one koji pate.
- Ovaj praznik ima i svoje praktične narodne običaje. Period između Velike i Male Gospojine oduvijek se smatrao najboljim vremenom za berbu ljekovitog bilja. Ljudi su vjerovali da tada biljke imaju posebnu moć, pa se sušeno bilje koristilo kroz cijelu godinu za liječenje različitih bolesti. Na taj način se spojila duhovna i prirodna dimenzija života – vjera u Božiju pomoć i povjerenje u darove prirode.
Na Veliku Gospojinu širom Srbije organizuju se vašari i narodni sabori. Najpoznatiji među njima je onaj u Beogradu, kod ženskog manastira u Rakovici, gdje se vijekovima okuplja narod da bi se zajedno molio, družio i proslavljao ovaj sveti dan. Mnoge crkve i manastiri širom zemlje upravo ovaj praznik slave kao svoju slavu, što dodatno potvrđuje koliko je duboko ukorijenjen u pravoslavnoj tradiciji.
- Pored narodnih okupljanja, ovaj praznik nosi i svoje strogo duhovne obaveze. U tom periodu završava se Gospojinski post, a domaćice često u jela dodaju bosiljak, jer se vjeruje da on donosi blagoslov i štiti dom od zla. Na sam dan praznika, obavezan je odlazak u crkvu, paljenje svijeća i molitva za zdravlje i zaštitu. Poseban značaj ima osvećena vodica koja se tog dana uzima i koristi za umivanje, kao simbol unutrašnjeg i spoljnog očišćenja.
Iako u Svetom pismu nema jasnih podataka o kraju zemaljskog života Bogorodice, hrišćansko predanje prenosi da je nakon Hristovog vaskrsenja živjela u Jerusalimu, okružena apostolima i prvom hrišćanskom zajednicom. Na ikonama koje prikazuju ovaj događaj, Bogorodica je prikazana kako leži na odru s prekriženim rukama, dok je oko nje okupljeno dvanaest apostola. Uz njene noge nalazi se Sveti Petar koji kadi, dok pored glave stoje Sveti Pavle i Jovan. Iznad svega lebdi Hristos, okružen anđelima, koji u rukama drži dušu Bogorodice prikazanu u obliku djeteta obasjanog svjetlošću. Ta ikonografija simbolizuje prelazak iz zemaljskog u nebesko carstvo, ali i neprekinutu vezu između majke i sina.
U narodu se vjeruje da na ovaj dan treba odvojiti makar malo vremena za ličnu molitvu, jer to je trenutak posvećen duši. Praznik Velike Gospojine nije samo podsjećanje na smrt Bogorodice, već i slavljenje njenog uzdignuća i neprekidne brige za vjernike. On podsjeća da se kroz vjeru pronalazi snaga i uteha, čak i u najtežim životnim okolnostima.
- Prema pisanju Politike, Velika Gospojina se u mnogim krajevima smatra i „ženskim praznikom“, jer žene toga dana naročito odlaze u crkvu da se mole za zdravlje djece, plodnost i porodični mir. U seoskim sredinama vjeruje se da Bogorodica najbolje razumije majčinsku muku, pa žene često donose bosiljak i cvijeće koje osvećuju u crkvi i nose kući kao zaštitu.
S druge strane, RTS podsjeća da je u tradiciji pravoslavnih naroda ovaj praznik neraskidivo vezan i za saborovanje. U mnogim mjestima organizuju se vašari, gdje se, osim trgovine, njeguje duh zajedništva i pjesme. Ljudi tada vjeruju da Bogorodica okuplja narod ne samo u molitvi, već i u radosti života. Ovaj običaj preživio je vijekove i ostao drag svima, od djece do starijih, jer spaja svetovno i duhovno.
Kako navodi Glas Srpske, mnogi manastiri u Republici Srpskoj i Srbiji upravo na Veliku Gospojinu slave svoju krsnu slavu. To je trenutak kada hodočasnici iz cijelog regiona dolaze da se poklone, zapale svijeće i osjete duhovnu snagu zajedničke molitve. Posebno se izdvajaju manastiri koji nose ime Bogorodice, a koji upravo na taj dan otvaraju vrata za hiljade vjernika.
- Velika Gospojina, dakle, nije samo praznik koji se obilježava iz poštovanja prema tradiciji. Ona nosi duboku poruku o vjeri, ljubavi i majčinskom zagovoru. Za žene, to je dan kada osjećaju da nisu same u svojim molitvama, a za cijelu zajednicu to je trenutak kada se okupljaju, jačaju međusobne veze i obnavljaju vjeru u snagu zajedništva.
U konačnici, Velika Gospojina nas uči da je duhovni mir jednako važan kao i svakodnevni život. Odlazak u crkvu, paljenje svijeće, molitva i osveštavanje bilja nisu samo običaji – oni su most između prošlosti i sadašnjosti, između zemlje i neba. To je dan kada se vjernici podsjećaju da, uprkos svim životnim teškoćama, uvijek postoji utočište u vjeri i u majčinskoj ljubavi Bogorodice, koja nikada ne prestaje da štiti i razumije one koji joj se obraćaju.
