Tema današnjeg teksta bavi se neobičnim i тревожним događajem koji se desio u danima pred moju svadbu. Možda mnogi ljudi u životu dožive iznenađenja, ali rijetko ko može da se nosi sa takvim saznanjem, koje dolazi iz prošlosti.
Možda je to bio znak da život nije uvijek onakav kakvim ga zamišljamo, i da nas sudbina često suoči sa stvarima koje ne možemo da predvidimo.
Dan prije svadbe, izašao sam iz kancelarije, noseći u rukama kafu, kada sam primijetila jednog starijeg muškarca u tamnom kaputu. Nije mi odmah bilo jasno ko je, ali kad je napravio korak prema meni, sve mi je postalo jasno. Bio je to moj otac, koga nisam vidjela više od 20 godina.
Možda mislite da bi susret s nekim ko vas je napustio mogao izazvati bijes ili ljutnju, ali kod mene to nije bilo tako. Bilo je mnogo drugih osjećanja: zbunjenost, praznina, zbunjujući strah. Moj otac, koji je napustio našu obitelj kada sam imala pet godina, bio je sada tu, pred mojim očima. On mi je tiho rekao: „Znam da me mrziš, ali poslije ZAGSa nemoj se ukrcati u auto. Poslušaj me i vjeruj mi, čekat ću te iza ugla.” Nije bilo lako prihvatiti njegovu naglu prisutnost, ali nisam mu ništa odgovorila. Okrenula sam se i otišla, a misli su mi bile pomiješane i zbunjene. Njegove riječi bile su toliko nevjerojatne da ih nisam mogla ni shvatiti ozbiljno.
- Svadbeni dan je prošao u savršenoj atmosferi: osmijehi, čestitke, ceremonija. Ipak, duboko u sebi nisam mogla da zaboravim onaj neobičan susret. Kada smo izlazili iz ZAGSa, primijetila sam crni mini-van sa bijelom trakom na haubi. Sjećanje na očeve riječi ponovo me obuzelo i, bez puno razmišljanja, napravila sam korak unazad i rekla svom budućem mužu da želim da prošetamo. Obišla sam zgradu i skrenula za ugao.
Tada se desilo nešto što ću zauvijek pamtiti. Moj otac je bio tu, bled i vidno nervozan. I tada mi je ispričao istinu koja mi je promijenila sve. Otkrio je, kroz stare kontakte, da moj zaručnik, Mark, ima prošlost koju mi je skrivio. Ispostavilo se da je bio povezan s kriminalnim krugovima i da je prije nekoliko godina prešao granicu sa vrlo opasnim ljudima. Uslijed njegove prošlosti, ljudi iz njegovog svijeta odlučili su da se osvete na najstrašniji mogući način – kroz mene. Planirali su da me otmu neposredno nakon ZAGSa, da me drže kao pritisak na Marka.
Otac mi je ispričao da je slučajno saznao za plan, ali nije imao dovoljno dokaza da obavijesti policiju. Međutim, uspio je da obavijesti pravu osobu koja je mogla da spriječi cijelu situaciju.
U tom trenutku, policijske sirene su se začule, a crni mini-van je zaustavljen na ulici. Unutra su bili ljudi koji nisu imali nikakvu povezanost sa mnom, ali su bili ključni u realizaciji otmice. Srce mi je bilo u grlu, kad sam shvatila da da nije bilo mog oca, možda bih se jednostavno ukrcala u taj mini-van i nestala.
Svadba je bila završena prije nego što je počela, a čovjek kojeg sam smatrala svojim budućim mužem, bio je potpuno drugačiji. Taj dan, moj otac je prvi put u životu napravio ono što je trebao – zaštitio me.
