Mustafu najviše pamtimo po ulozi Izeta Fazlinovića, čija je karizma za života izmamila osmijehe na lica. Slavna osoba Da sam birao, ne bih bio Mustafa, babo me mučio i tjerao na molitvu: oženio se Slavicom i Slavica mu je umrla na rukama Mustafa Nadarević, jedan od najpopularnijih glumaca na prostoru bivše Jugoslavije, rijetko daje intervjue, ističući da želi zaštititi svoju privatnost.
- Njegov izniman glumački talent višestruko je prepoznat i nagrađivan, a publika ga je posebno zavoljela kroz ulogu Izeta Fazlinovića u seriji “Lud, zbunjen, normalan”, koja se nastavila i nakon raspada Jugoslavije. Prvu glumačku ulogu dobio je u prvom razredu, kada je glumio Crvenkapicu u školskoj predstavi. Učiteljica ga je odabrala za ulogu zbog njegove duge kose i piskavog glasa.
Tijekom srednje škole Nadarevich je postao član amaterskog kazališta “Viktor Carl Emin”, što je označilo početak ozbiljnijeg bavljenja scenskom umjetnošću. Mustafa je rođen u Banjoj Luci 2. maja 1943. godine, kao sin Muhameda i Asje, čija je ljubavna priča bila sve samo ne obična. Roditelji su se protivili njihovoj vezi, no na kraju su se vjenčali. Nažalost, Muhammad je umro od tuberkuloze kada je imao samo 28 godina, ostavljajući Asyu da sama odgaja sina.
- Zbog teškog životnog okruženja, Asja je Mustafu odlučila poslati na studij u Zagreb, gdje je proveo godinu dana odrastajući. Vrativši se u Novu Bosnu, završio je osnovnu školu, a zatim se preselio u Rijeku kod bake i djeda, gdje se njegova ljubav prema glumi dalje razvija. Njegov talent bio je vidljiv već u ranoj mladosti, a uloga Crvenkapice bila je tek početak.
Tijekom srednje škole Mustafa se u potpunosti posvetio glumi kroz rad u amaterskom kazalištu, gdje je počeo oblikovati svoje glumačko umijeće koje će kasnije obilježiti njegovu bogatu karijeru. Filmska i televizijska karijera Mustafa Nadalevich imao je živopisnu karijeru, a svaka uloga koju igra svjedoči o njegovoj predanosti i strasti prema glumi. Ulogom Čidije u filmu “Moj otac” iz 1985. godine, redatelja Kusturice (s Mikijem Manojlovićem i Mirjanom Karanović), pokazao je izuzetnu glumačku sposobnost. Nizali su se hitovi poput “Glembayje”, “Već viđeno”, “Gluvi barut”, “Kuduz”, “Puska za uspavljivanje”, “Ničija zemlja”, “Praznik u Sarajevu” i mnogi drugi.
- Ipak, mnogi ga najviše pamte po ulozi u TV seriji Lud, zubuzlan, normalan, gdje je uz Senada Bašića i Moamera Kasumovića glumio nezaboravnog Izeta Fazlinovića. Predstavu je izveo na dan majčine smrti “Kada mi je majka umrla, otišao sam u kazalište igrati ulogu. Tako mi je bilo lakše. Bio je to bijeg od stvarnosti, bijeg u luk koji nije bio moj, pa nije bilo tako bolno. Dobra gluma je posljednji korak u suočavanju sa shizofrenijom, morate dati sve od sebe, a s druge strane, održati svoj um zdravim.” ljubavni život Mustafa se ženio tri puta u životu, a svaki brak ima svoju jedinstvenu priču.
Njegov prvi brak bio je s Jasnom s kojom je dobio kćer Nađu, koja danas radi kao povjesničarka umjetnosti. Nakon osam zajedničkih godina, par se razišao, ali je ostao u kontaktu preko kćeri. Njegova druga žena bila je Nizhana. S njom ima dvoje djece: sina Asha, koji je postao uspješan sportaš, i kćer Nanu, koja danas radi u marketingu i radi kao menadžerica za odnose s javnošću poznatog američkog kozmetičkog brenda.
- 25. travnja 2012. oženio se po treći put, s Slavicom Radović, talentiranom kostimografkinjom i scenografkinjom. Nažalost, njihova ljubavna priča kratko je trajala. Slavica je umrla u Ljubljani 7. lipnja 2012. nakon desetogodišnje hrabre borbe sa zloćudnim tumorima. Zajedno su proveli 15 godina, no njezina smrt ih je razdvojila, a glumac je zbog toga bio jako tužan.
“Umijeće življenja i umijeće glume su jako bliske. Zapravo, gluma je bolja jer na sceni možeš puno puta umrijeti i živjeti. Nažalost, život je glumac bez talenta. Jednom nas netko napusti, onda Samo zauvijek. Ali ostaje vještina i sjećanje”, napisao je Nadarevič u svojim autobiografskim bilješkama, ispričavši i kako je upoznao Slavicu, zaprosio ju i vodio njezinu bitku s rakom dojke. “Nikada nisam vidio nikoga s nekim vjerskim uvjerenjima, samo me zanima koliko je čovjek čovjek, koliko ima prijatelja, koliko je pošten, koliko ima prijatelja.”
- Jači vjernici su privrženi svojoj vjeri. i ne slažu se ni s čim drugim, ali trebaju znati da postoje i međurasni ljudi koji život ne gledaju kroz prizmu vjere”. Rekao je da je, iako ga je odgojila majka, bio prisiljen studirati vjeronauk koji ga nije zanimao. “Kad sam išao kod te bake u Posanski Novi, noću me tjerala da ‘učim’, što je značilo moliti se Bogu, moliti.
A ja sam se kao dijete po cijele dane s djecom igrala, trčala okolo, Jako umorna, samo čekam da legnem spavati, baka nije razumjela, pa me je mučila, vjerujem da ne mogu živjeti bez vjere, ali sam agnostik, ja nisam ateist, idemo u crkvu u njenom mjestu, iako joj je djed, muž musliman, sve slavimo.
- Uvijek sam bio prijatelj svih vjera i nikada nisam nekoga mrzio jer nije vjerovao na isti način kao ja. Da sam imao izbora, ne bih se želio roditi kao Mustafa. To sam dobio i s tim sam živio. Ono što mi se nije sviđalo dok sam odrastala, odbacila bih, a ono što mi se svidjelo vježbala bih s onima oko sebe. Cijeli život živiš, učiš i rasteš, ali umireš neobrazovan. “
