U svetu arhitekture sve je više primera koji dokazuju da održivost i estetika mogu ići ruku pod ruku. Jedan od takvih dragulja je La Casa Vergara, kuća koja je napravljena od zemlje i prirodnih materijala, a koja svojom pojavom i konceptom ostavlja bez daha…
U vremenu kada se u većini gradova nebo zaklanja betonom i čelikom, ponekad se pojavi primjer arhitekture koji vraća vjeru u prirodnost i sklad. Takav je slučaj s kućom La Casa Vergara, smještenom u srcu Bogote, glavnog grada Kolumbije. Na prvi pogled ona izgleda kao bajkovita građevina koja spaja toplinu doma i snagu zemlje, ali zapravo predstavlja mnogo više od toga. Ova kuća simbolizira ideju povratka prirodi kroz inovativnu gradnju, podsjećajući nas da je održivost moguća i bez kompromisa u udobnosti.
Iza projekta stoji arhitekta Hoze Andres Valjeho, koji je još 2011. godine odlučio da stvori dom drugačiji od svih koje je dotad gradio. Inspirisan drevnim metodama gradnje zemljom, ali svjestan zahtjeva savremenog stanovanja, posegnuo je za tehnikom poznatom kao Superadobe. Njegova vizija bila je jasna: izgraditi prostor koji je u isto vrijeme ekološki, energetski efikasan i estetski privlačan.
- Superadobe tehnika nije izum našeg doba, već moderna reinterpretacija starih metoda. Osmislio ju je iranski arhitekta Nader Khalili, koristeći vreće ispunjene zemljom koje se slažu sloj po sloj, dok ih metalna žica dodatno učvršćuje. Rezultat su kupole i oblici koji podsjećaju na prirodne formacije, a koji su ujedno izuzetno stabilni. Za razliku od industrijske gradnje, gdje se oslanjamo na beton i čelik, ovdje se koriste lokalni resursi, što značajno smanjuje ekološki otisak.
Prema pisanju Avaza, i u Bosni i Hercegovini raste interes za ekološke i energetski efikasne oblike stanovanja. Stručnjaci ističu da korištenje prirodnih materijala, poput zemlje ili drva, može drastično smanjiti troškove grijanja i hlađenja, a istovremeno povećati kvalitet života. Ovakvi primjeri iz svijeta, poput La Casa Vergara, mogu poslužiti kao inspiracija i u našem podneblju.
- Gradnja ovog nesvakidašnjeg doma trajala je svega pet mjeseci. Trošak po kvadratnom metru bio je daleko manji nego kod klasične gradnje – svega oko 300 dolara. Kuća je kombinacija kupolastih i pravougaonih prostorija, pa u isto vrijeme nudi stabilnost tradicionalnih oblika i fluidnost organskih linija. Nakon što su vreće sa zemljom postavljene, cijela konstrukcija je obložena slojem cementa kako bi se osigurala otpornost na vlagu. Zidovi su zatim okrečeni u živopisne boje, pa je rezultat kuća koja odiše toplinom, ali i modernim karakterom. Takav spoj starog i novog čini je posebno privlačnom. Ono što ovu građevinu izdvaja od mnogih drugih jeste prirodna klima unutrašnjosti. Debeli zemljani zidovi omogućavaju savršen termalni balans – ljeti kuća ostaje prijatno hladna, a zimi zadržava toplotu. Veliki svjetlarnici na krovu propuštaju obilje dnevne svjetlosti, pa unutrašnji prostor gotovo da ne zahtijeva dodatnu rasvjetu tokom dana. To znači manje potrošnje energije i više harmonije sa prirodnim ritmovima.
Unutrašnjost odiše jednostavnošću i prirodnim materijalima. Drvene grede, prozori i vrata uokvireni prirodnim drvetom i raspored prostorija koji podsjeća na kružne forme iz prirode daju osjećaj smirenosti i povezanosti s okolinom. Enterijer La Casa Vergara nije raskošan u klasičnom smislu, ali upravo ta jednostavnost pruža toplinu.
Ekološke prednosti ovakve gradnje teško je nabrojati sve odjednom. Smanjena upotreba betona i čelika znači manji negativan uticaj na okolinu. Zemlja, kao prirodan materijal, nudi izolaciju koja smanjuje potrebu za grijanjem i hlađenjem. Strukture građene Superadobe metodom pokazale su se i otpornijima na potrese, zahvaljujući elastičnosti zidova. Financijski gledano, ovakva gradnja je dostupnija široj populaciji, jer je značajno jeftinija od tradicionalne.
- Oslobođenje je u svojoj rubrici o arhitekturi nedavno pisalo o inicijativama u regiji koje promiču održivu gradnju. Poseban naglasak stavljen je na projekte koji koriste prirodne materijale i uključuju lokalnu zajednicu, baš kao što je slučaj s ovim kolumbijskim primjerom. U tekstu se navodi da su mladi arhitekti sve spremniji prihvatiti nove pristupe, posebno kada vide da se kvalitet života u takvim domovima poboljšava. La Casa Vergara nije samo arhitektonsko rješenje, već i filozofija života. Ona nas vraća vrijednostima jednostavnosti i povezanosti s prirodom. U svijetu u kojem tehnologija ubrzava sve procese, ovakvi projekti nas podsjećaju na to da dom ne mora biti hladan i otuđen, već toplo utočište koje diše zajedno s prirodom. Ona je dokaz da održivo može biti i lijepo, i praktično, i ekonomično.
Inspiracija koju pruža već sada prelazi granice Kolumbije. Arhitekti i ekološki aktivisti širom svijeta prepoznaju vrijednost ovog koncepta. Neki ga vide kao rješenje za buduća naselja u siromašnijim regijama, gdje je potreba za jeftinom, ali sigurnom gradnjom velika. Drugi pak smatraju da bi ovakvi projekti mogli redefinirati način na koji poimamo luksuz – jer luksuz je, u konačnici, živjeti u prostoru koji čuva zdravlje i prirodu. La Casa Vergara postaje simbol globalnog pokreta koji traži ravnotežu između čovjeka i planete.
- Portal Buka je nedavno objavio reportažu o mladima u BiH koji sve više eksperimentiraju s održivom gradnjom. Njihove inicijative uključuju kuće od balirane slame, drvene montažne objekte i vrtove na krovovima. Iako su u začecima, ovi projekti pokazuju da svijest o ekologiji raste i u našem podneblju. Primjeri poput La Casa Vergara dodatno inspirišu i pokazuju da alternativa postojećim modelima itekako postoji.
Zaključno, La Casa Vergara nije samo kuća od zemlje u Bogoti. To je priča o tome kako se drevno znanje može spojiti s modernim potrebama, stvarajući dom koji je i estetski, i funkcionalan, i održiv. Ona je podsjetnik da povratak prirodi ne znači odricanje, nego upravo suprotno – otkrivanje novih načina da živimo u skladu s planetom.
