Danas Zdravko Čolić stoji uz bok Novaku Đokoviću kao jedan od rijetkih pojedinaca u regiji čije ime ne prate nikakve rezerve i sumnje. Postigao je status koji je neupitan, kako po glazbenom talentu tako i po karakteru. Ovo nije mali podvig. Kako je uspio postići takvo nepokolebljivo divljenje?

  • Može li se utjecaj Zdravka Čolića u Jugoslaviji usporediti s dugotrajnim mandatom maršala Tita? Rane godine Čolinog života obilježio je… Zdravko, rodom iz Hercegovine, u djetinjstvu se preselio u Sarajevo. Njegov otac, cijenjeni pripadnik policije, usadio mu je ljubav prema rock and rollu, koju je dijelio s bratom. Na kraju je Zdravko nastavio karijeru pop pjevača. Zdravko je jednom prilikom ispričao anegdote iz svog odrastanja.

Čolić se prisjetio njihove vesele obitelji, usprkos financijskim ograničenjima oslanjajući se na jedan prihod od očeve državne službe. Proslave Božića nisu bile tako raskošne kao sada, ali iščekivanje dolaska mljekara iz susjednog sela, gdje se održala blagdanska tradicija, ispunjavalo je njihova srca srećom. Ovaj dobrodušni mljekar ne samo da im je donio mlijeko, već ih je i podijelio s božićnim darovima, čime je doprinio veselom duhu sezone.

  • Koliko se ja sjećam, prije polaska u školu okupljali bismo se kod mojih bake i djeda u Trebinju, gdje bi nas obasipali darovima naših najmilijih, prijatelja i susjeda. Bilo je to doba koje se razlikovalo od sadašnjeg, a karakterizirao ga je bezbrižan stav među ljudima, poticanje većeg osjećaja otvorenosti i povezanosti.

Pozivali bi jedni druge s druge strane ulice na usputnu kavu ili zajednički obrok, pružajući utjehu i podršku u vremenima slavlja i tuge. Nažalost, taj osjećaj zajedništva doživio je transformaciju u moderno doba. U našim najbližim vezama, bilo prijateljskim, ljubavnim vezama, bilo unutar obitelji, Čoline pjesme smo prigrlili kao temu vodilju. On predstavlja utjelovljenje svih vrlina koje cijenimo.

  • Nitko nikada nije izrazio tako iskreno divljenje svojoj majci kao on. Preseliti se iz Sarajeva u Beograd Po dolasku u Beograd iz Sarajeva, Kornelije Kovač s nestrpljenjem ga je iščekivao. Svjetska rasprava među kolekcionarima ploča raspravljala je o superiornosti Beatlesa u odnosu na Rolling Stonese, dok su u Jugoslaviji svjetla reflektora obasjala Indexe, Ju grupu i Korni grupu. Zdravko Čolić, umjesto Dade Topića, preuzeo je ulogu glavnog vokala Korni grupe.

Tijekom boravka s njima sudjelovao je u snimanju jedinog singla pod nazivom „Kukavica. Od vremena Jugoslavije do danas vrijeme je i davalo i oduzimalo. Choli je posebno odigrao značajnu ulogu u oblikovanju ove priče. Zdravko Čolić prisjetio se svog nastupnog posjeta Brionima u novogodišnjoj noći u pratnji uniforme. Živo se prisjeća razgovora s Titom, koji je primijetio: “Lako je tebi, dragi Zdravko, pjevati serenade damama dok tvoji drugovi ispunjavaju svoje dužnosti.

  • Rođenje najveće pop zvijezde na ovim prostorima dogodilo se u doba Jugoslavije. Što se tiče mog osobnog nastupa, to je bila zadnja proslava Nove godine kada je Tito bio dobrog zdravlja. Kad je sat otkucao ponoć, on je prišao da nam čestita, a mi smo počeli pjevati “Druže Tito, mi ti se kunemo”. Vidio sam kako traži izvor pjesme, a tek nakon trećeg stiha oči su nam se konačno spojile. Mogao sam reći da ga je to uzdiglo; to je snažna himna s prekrasnim tekstom…entuzijazam u zraku bio je opipljiv.

Dok smo Lokice i ja stajali zajedno, oboje u svojim suknjama, on mi je prišao. Pozdravila sam ga poljupcem, a dok me je gledao u oči, primijetio je: “Sretnik si, istinski sretnik. Volio bih da se mogu zamijeniti s tobom.” Odgovorio sam mu: „Zaista, druže predsjedniče, to je zaista dobro. U tom periodu bila je pjevačica Sandra Kulijer iz Banjaluke koja je bila dosta aktivna. Usne je izdašno namazala ružem, a kada je Titu utisnula poljubac, na njegovom obrazu ostao je blag trag ruža.

  • Brzo je zgrabila rupčić i nježno ga obrisala, na što se on nasmijao. Tada je primijetio: “Navikao sam se, baš sam se navikao…” Ubrzo nakon toga imao sam privilegiju izaći pred Tita u svojoj uniformi. Kao vrhovnom zapovjedniku, to mi je uistinu bila čast, jer sam među rijetkima koji su imali priliku pjevati Titu dok su bili vojnici. Zdravko Čolić, renomirani pjevač, uporno nosi titulu najzanosnijeg šarmera u našoj javnosti. Žene iz svih krajeva regije bile su zanesene njegovom neodoljivom privlačnošću, no samo je usamljena osoba uspjela osvojiti njegovu ljubav.

Unatoč njegovim naporima da svoj privatni život zadrži u privatnosti, Aleksandra, njegova supruga, blagoslovila ga je s dvije kćeri, Unom i Larom. Zanimljivo je da su ove djevojke prihvatile društvene medije i njihova prisutnost na internetu privukla je značajnu pozornost. Više od dvadeset godina uživa u blaženom braku, a Čola je uvijek bio transparentan da je njegova supruga temelj njihovog doma.

  • Dok je javnost njegovu partnericu ugledala tek u nekoliko navrata, Čola je istaknuo kako je pažljivo birao majku njegovateljicu za svoju djecu. Izražava duboku zahvalnost Aleksandri za sve što čini. – Univerzalna je želja pojedinaca da imaju nekoga tko brine o njima. Taj je aspekt igrao značajnu ulogu u našem odnosu. Putevi su nam se prvi put ukrstili prije mnogo godina u Makarskoj, kada je Aleksandra studirala u Beogradu. Kako je vrijeme prolazilo, naša je veza postajala sve jača i počeli smo sve više uživati ​​u međusobnom društvu. Njezina jednostavnost i ljubav potpuno su me osvojili.

Posvetila se meni, stalno mislila na mene, pokazivala brigu i brigu. Postoji određena povezanost koju čovjek osjeća kad sretne nekoga s kim želi biti, neizgovorena emocija koja ga uvjerava u njezinu istinsku brigu. Teško je to opisati riječima, budući da možda ispred sebe imate najljepšu i najinteligentniju ženu, a ipak ne možete a da ne čeznete za njezinim odlaskom. Povezanost između pojedinaca, bili oni zajedno ili ne, u konačnici je diktirana višom silom.

  • Naše aure, Sandrina i moja, priznale su prisutnost jedna drugoj, a ovo naizgled jednostavno prepoznavanje moglo je biti dovoljno za transcendiranje u potpuno drugačije područje. Prema njegovoj izjavi, identificirao se kao pjevač koji se bavi narodnom glazbom. Čolić, inače folk pjevač, u intervjuu za Politiku izrazio je afinitet prema ljubavnim pjesmama. Napomenuo je da folk entuzijasti prema njemu ne gaje nikakav animozitet, a čak i rock entuzijasti cijene njegovu glazbu.

Tijekom Olimpijskih igara, ljubazno je ponudio svoj vokalni talent da oživi maskotu Vučka. Čola je uspio postati zvijezda u izazovnom gradu Sarajevu. Godine 1984. preselila se u Miljacku, gdje je Zdravko Čolić svoj vokalni talent dao maskoti Vučku. Ono što ga je izdvajalo je njegova istinska poniznost, jer se nikada nije pokušavao prikazati važnim ili velikim, iako su njegov značaj i veličina bili neosporni.

  • Dijeljenje anegdote vezane uz Dinu Merlina. Iz predratnog doba u Jugoslaviji ostalo je sjećanje na nedostatak entuzijazma Dinove majke kada su Goran Bregović i Zdravko Čolić posjetili njihov dom za vrijeme Bajrama. Dino Merlin prisjeća se jedne priče iz svoje prošlosti, koja u to vrijeme nije imala nikakvu sentimentalnu vrijednost, pa se nije ni smatrala anegdotom.

Međutim, sada razumije perspektivu svoje majke. Trudila se ostvariti i ulogu oca i majke, usmjeravajući njega i njegovu sestru na uspješan put. U njezinim očima umjetnici su viđeni kao nepredvidivi pojedinci koji žive dan za danom, a željela je stabilnost i respektabilne karijere za svoju djecu, kao i svaki roditelj pun ljubavi. Povodom Bajrama, Dino je ponosno predstavio svoju majku njihovim gostima, ali je ona odgovorila kratko, ali upečatljivo: „Šejtani (đavoli), kao i vi.

Besplatno