Prema popularnom urbanom mitu, ulazak heroina u Srbiju dogodio se 1973. godine. Navodno je ova nedopuštena supstanca dospjela u zemlju tijekom nogometne utakmice, a potom je stekla popularnost u umjetničkoj zajednici. Postoje teorije i da je američka CIA odigrala veliku ulogu u tome navodno znog želje da uruši državu. Rock supkultura odigrala je značajnu ulogu u oblikovanju života brojnih pojedinaca tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća, s ideologijom “Seks, droga i rock and roll” koja je služila kao definicijska mantra. Nihilistički koncept “prevrednovanja svih vrijednosti” prožimao je ne samo Jugoslaviju nego i cijeli svijet.
Mlađa generacija, sve više pod utjecajem mantre “Živi brzo, umri mlad, budi lijep leš”, tragično je podlegla stisku droge, što je rezultiralo propašću njihovih težnji i egzistencije. Među njima je bilo talentiranih glazbenika, pjesnika, glumaca i slikara, čije su živote prekinule razorne posljedice AIDS-a, hepatitisa, kobnih predoziranja lijekovima, pa čak i samoubojstva. Smrt članovaEKV-a, istaknutog rock benda u bivšoj Jugoslaviji, uglavnom je uzrokovana smrtnim slučajevima povezanim s drogom. Tragično, članovi grupe su podlegli ovoj destruktivnoj sili jedan po jedan. Prvo je preminuo Ivica Vidojković, zatim Milan Mladenović, pa basist Bojan Pečar, a na kraju Margita Stefanović. Godine 1992. u 31. godini života preminuo je Ivan Ivica Vdović. Bio je poznat kao princ underground glazbene scene u Jugoslaviji, prepoznat kao jedan od najiznimnijih bubnjara regionalne glazbe. Iz šire perspektive, postaje još očitije da je bio pravi pionir pokreta novog vala, revolucionarna snaga u industriji. Rođen 23. veljače 1961. godine u Beogradu, u vrijeme FNRJ, Vd, kako su ga zvali prijatelji (koji su ga oslovljavali i kao Ica), došao je na svijet. Formiranje kultne grupe Katarina II inicirali su Vd i Mladenović. Vd je posebno odigrao ključnu ulogu uvodeći Milana i Margitu Stefanović u grupu, što je rezultiralo divnim iskustvom za sve uključene. Naknadno se Vdovićev odlazak poklopio s pomakom u sastavu prema Katarini Velikoj. Godine 1985. Vd je dobio vijest da je pozitivan na HIV, što ga je navodno učinilo prvom službeno registriranom osobom u bivšoj Jugoslaviji kojoj je dijagnosticiran virus. Nakon što se testirao na nepoznatu bolest koja se pojavila u Beogradu, vratio se u grad i njegovim stanovnicima dao šokantnu objavu: obolio je od AIDS-a. Kao odgovor na reakciju uskogrudne i neatraktivne zajednice, odlučio se distancirati od nje. S velikim ponosom, dostojanstvom i poniznošću nastavio je pokazivati svoje bubnjarsko umijeće u elegantnoj večernjoj haljini dodatnih osamnaest mjeseci, kako je u tom razdoblju ispričala Sonja Savić. U 31. godini života Ivica je preminuo 25. rujna 1992. godine i sahranjen je u Beogradu. Nakon njegove prerane smrti, Sonja Savić preuzela je na sebe da zajedničkom poznaniku Darku Rundeku priopći potresnu vijest. Sonja je dala objašnjenje, navodeći da je na pitanje o uzroku njegove smrti spomenula da je jednostavno pao s kreveta i ostao u vreći za mrtvo tijelo kojom nitko nije htio rukovati.
Javnost je dugo intrigirala zagonetna ličnost glumice Sonje Savić, koja je okarakterizirana kao mladolika, zagonetna i nekonvencionalna. Međutim, zamršenosti njezinog osobnog života ostaju uglavnom skrivene od očiju javnosti. Kroz njezinu karijeru u izvedbenim umjetnostima pratio ju je trag zadivljujućih i spornih priča. Kako je vrijeme prolazilo, njezin se društveni krug proširio na Milana Mladenovića i cijelu grupu “EKV”. Uvriježeno je mišljenje da se u tom razdoblju prvi put susrela s drogom, ali i imala priliku upoznati svoju jedinu pravu ljubav, Vlajka Lalića, talentiranog jazz glazbenika. Sonja je izjavila da ne konzumira nikakve supstance, osim u društvenim okruženjima gdje se konzumira alkohol. Međutim, naglasila je da je kanabis jedina tvar koja je može uzdići do uzvišenog stanja i omogućiti joj da prigrli radosnu bit ovog manjkavog i tužnog svijeta. Sonja je također napomenula da je u društvu prevladavajuća promocija droge kao trendovskog narkotika. Spomenula je da su stare civilizacije ambroziju koristile u ceremonijalne svrhe, točnije za cijenjene aristokratske obitelji. Dana 23. rujna 2008. njezini su poroci dosegnuli vrhunac kada je pronađena beživotna u stanu u Kursulinoj ulici. Medicinski stručnjaci uspjeli su potvrditi njezinu smrt, a službeni zapisi pokazuju da je obdukcija otkrila da je umrla od predoziranja narkoticima u dobi od 48 godina. Pokojna srpska glumica sahranjena je u Donjoj Gorevnici, selu u blizini Čačka, gdje je i njezina obiteljska rezidencija. Prema riječima njezinih susjeda, koji su je prepoznali kao jednu od najdarovitijih glumica u Srbiji, u njenom stanu nije bilo namještaja, a spavala je na madracu direktno na podu. Osim toga, primijetili su odbačene šprice razbacane po njezinom stambenom prostoru.
Margita Stefanović
Priča o ovisnosti koja je nedvojbeno tužna vrti se oko Margite Stefanović, istaknute ličnosti glazbene grupe EKV i cijenjene princeze rock and rolla. Magi, kako su je od milja zvali, posjedovala je urođeni umjetnički duh i bila je vrlo vješta u području sviranja klavira i skladanja. Nažalost, očaravajuća bit koju je posjedovala tragično je ugašena njezinom smrću u kolovozu 2002. godine. Prema riječima Svetozara Cvetkovića, Margita, nekada poznata po blistavom izgledu, talentu i inteligenciji, tragično je završila u garaži u Borči, a kasnije u Domu za nezbrinute osobe, gdje je na kraju i preminula zbog borbe s heroinom. U nastojanju da rasvijetli poguban utjecaj droga, glumac je hrabro podijelio potresne informacije o svom prijatelju, naglašavajući turobnu budućnost koja prati ovu pošast. Cvetković se prisjeća svoje bliske veze s Margitom koja je započela kada je on imao 18, a ona 17 godina. Od trenutka kada su se upoznali, Margita je odisala jedinstvenom kvalitetom koja ju je izdvajala od drugih. Njezin izniman intelekt učinio ju je sastavnim dijelom Cvetkovićevog života, a on je iz prve ruke svjedočio kako se briljantan um može raspasti pod utjecajem vanjskih čimbenika i moćnih supstanci. Uistinu je zapanjujuće kako droga može razmontirati ne samo nečiju inteligenciju i način razmišljanja nego i zadivljujuću vanjštinu koja je osvajala sve koji su joj se našli na putu. Unatoč tome što je bila jedna od najboljih učenica glazbene škole, ravnopravno s Ivom Pogoralićem, Margitin potencijal za daljnje školovanje u Moskvi bio je osujećen majčinim negodovanjem, ostavljajući naslutiti što je moglo biti. Nažalost, njezina izuzetna karijera naglo je prekinuta zbog nesposobnosti da se odupre privlačnosti ovisnosti o heroinu, što je u konačnici rezultiralo razornim i tragičnim krajem. U stanju krajnje ranjivosti i izolacije, posljednje godine života provela je povučena u napuštenoj garaži na periferiji Borče, a kasnije je potražila utočište u prihvatilištu za beskućnike na Voždovcu. Postala je ovisna o ljubaznosti stranaca, ovisno o sporadičnim djelima suosjećanja i povremenim ponudama hrane od svojih odanih pristaša. Posljednja preživjela članica izvorne grupe EKV, Margita Stefanović, preminula je 18. rujna na Infektivnoj klinici u Beogradu. U dobi od 43 godine, njezina prerana smrt označila je kraj jedne ere. Dana 5. studenog 1994. tragično je preminuo frontmen Milan Mladenović od raka gušterače. Četiri godine kasnije, 13. listopada 1998., basist Bojan Pečar doživio je fatalni srčani udar. Konačno, 2000. godine bubnjar Dušan Dejanović podlegao je sidi, što je označilo kraj njegovog životnog puta.
S nepunih 7 godina Igor Pervić debitirao je na početku, no s navršenih 13 godina već se zapleo u carstvo narkotika. U trenutku se činilo da se uz pomoć majke i očuha Miše uspio izvući iz svega. Tijekom intervjua u emisiji Vanje Bulića neustrašivo je pričao o svojoj borbi sa ovisnošću, rasvjetljavajući razloge svog početnog eksperimentiranja s heroinom. Tijekom gostovanja u emisiji Vanje Bulića, Igor Pervić ispričao je jednu zgodu iz svoje mladosti. Počelo je kada su se majka i očuh neočekivano pojavili na njegovom treningu. Ispostavilo se da ih je jedan od njegovih prijatelja obavijestio o njegovoj dosadašnjoj navici udisanja ljepila u školi. Začudo, ovaj mu je prijatelj bio i najveći neprijatelj i najbliži prijatelj. Igor je tada imao oko 13-14 godina. Na povratku kući doveli su i ovog prijatelja, a po izlasku iz auta Igorov očuh munjevito je opalio žestoku šamarčinu. Osvrćući se na situaciju, Igor se smatra sretnim što ima očuha koji izražava svoju brigu i naklonost na tako izravan način. Činilo se kao da ga je čovjek na trenutak izgubio iz vida i to ga je ponašanje dovelo do točke bijesa. Unatoč tome što se zbog naklonosti prema djevojci upleo u ralje ovisnosti o drogama, uporno tvrdi da se isključivo odavao heroinu i apstinirao od kokaina. Preminuo je 2019. godine.
