- Prije nešto više od mjesec dana, nazvala me majka mog vjerenika s neobičnim zahtjevom. Rekla je da budem spremna jer dolazi po mene, dodajući da mi mora pokazati nešto od životnog značaja. U tom trenutku, pripreme za vjenčanje bile su u punom jeku i pomislila sam da je u pitanju nešto što ima veze sa svadbom ili organizacijom same proslave. Na neki način bila sam u pravu, iako to što me čekalo nisam mogla ni naslutiti.
Ušla sam u njen auto i odmah primijetila da je neobično tiha. Nismo razmijenile nijednu riječ tokom cijele vožnje do njihove kuće. Taj muk u autu mi je djelovao čudno, ali nisam željela da pitam ništa – mislila sam da je možda umorna ili zabrinuta oko vjenčanja svog sina. Kada smo stigle, izašla je iz auta, uhvatila me za ruku i povela unutra. Njena ruka bila je hladna, a koraci odlučni, kao da je donijela tešku odluku.
- Shvatila sam da me vodi ka sobi svog sina, mog vjerenika. Nisam ni slutila šta me tamo čeka. Zajedno smo ušle u sobu, a pred očima mi se ukazao prizor koji mi je okrenuo život naglavačke. Moj vjerenik bio je sa mojom najboljom prijateljicom – djevojkom kojoj sam planirala da povjerim ulogu kume na našem vjenčanju. Oboje su se trgnuli kao da ih je neko zatekao u krađi, ali bilo je kasno. Slika koja mi se urezala u pamćenje bila je dovoljan dokaz.
Svi smo ćutali. Vrijeme je na trenutak stalo. U toj tišini, njegova majka mi je tihim, gotovo slomljenim glasom rekla: „Eto, samo da znaš ko je on… a sada odluči sama šta želiš.“ Bez riječi je izašla iz kuće, a ja sam je, bez ikakve želje da ostanem, slijedila napolje. Nisam imala snage ni volje da slušam glupa opravdanja, izgovore ili prazne riječi koje su možda pokušavali da pronađu u tom trenutku. Njihova izdaja govorila je više od bilo kakvih objašnjenja.
- Od tog dana prekinula sam svaki kontakt s njima. Nisam željela da nastavim odnos sa čovjekom koji mi je tako nešto priredio, niti da održavam prijateljstvo s osobom koja mi je bila najbliža, a u isto vrijeme me izdala na najgori mogući način.
Sa njegovom majkom, međutim, ostala sam u kontaktu. Svaki put kad se sretnemo, ona zaplače i ponavlja kako boljeg snahu nije mogla ni da poželi. Kaže da joj srce puca jer zna koliko sam voljela njenog sina i koliko mi je bila važna ta porodica. Ipak, priznaje da nije mogla biti sebična i pustiti me da se udam za njega, znajući kakav je u stvari.
- Zahvalna sam joj na tome. Malo je žena koje bi imale snage i hrabrosti da učine ono što je ona uradila. Njena iskrenost me spasila mnogo veće boli i patnje koju bih, sigurna sam, doživjela da sam stupila u brak sa čovjekom koji me nikada nije ni zasluživao. Posebno jer je on sin jedinac, još više cijenim njen čin i hrabrost da stavi istinu ispred svega.
Ponekad razmišljam o svemu što se dogodilo i o tome koliko je malo ljudi koji bi se usudili da povuku potez kao ona. Ta žena mi je, na neki način, vratila vjeru u ljude. Iako me njen sin izdao, ona je bila ta koja je pokazala da postoje ljudi čija je pravda i ljubav prema bližnjima jača od svega.
- Ne znam kako ću joj se ikada dovoljno zahvaliti na onome što je učinila. Njeno srce je veliko, a njena bol kao majke još veća. Zauvijek ću je pamtiti po tom činu i po suzama koje mi i danas naviru na oči kada pomislim koliko me je zapravo zaštitila.
