Roditeljstvo je jedna od najlepših titula koju čovek može da ima i ona je nešto za čime mnogi prevazilaze razne borbe u životu. Kada je reč o roditeljstvu, u nastavku Vam donosimo iskrenu i tragičnu ispovest jedne majke koja godinama pati za svojom izgubljenom bebom…

Ramiza Vuković iz Tuzle nosi u sebi jednu od onih priča koje istovremeno slamaju srce i bude nadu. Priču u kojoj se radost majčinstva pretvorila u bolnu potragu za istinom koja traje decenijama. Kada je saznala da je trudna s trojkama, njenoj sreći nije bilo kraja. Ona i suprug, tada skromni podstanari s velikim snovima o proširenju porodice, s nestrpljenjem su čekali dan kada će zagrliti svoje bebe.

  • Trudnoća je od samog početka bila specifična. Već u trećem mesecu njen stomak je bio neuobičajeno veliki, pa su je lekari poslali na bolovanje. U sedmom mesecu pojavila se voda i osip, zbog čega je hospitalizovana. Tada joj je data injekcija koja je odjednom smirila simptome. Ipak, u dubini duše, Ramiza je prvi put osetila da nešto nije kako treba.

Lekarka ju je pitala da li želi da ostane u bolnici na čuvanju trudnoće ili da ide u Sarajevo helikopterom. Ramiza je odlučila da ostane, nesvesna da možda upravo tada gubi šansu da sve njene bebe ostanu s njom. Dan porođaja bio je težak. Iako su prethodno sugerisali da se uradi carski rez, Ramiza je bila primorana da porađa prirodnim putem. Nakon tri iscrpljujuća dana trudova, odvedena je u salu i uspavana. Kada se probudila, rekli su joj da su dve bebe preživele, a da je treća umrla.

  • Dok se oporavljala u bolničkoj sobi, došao je nepoznat bračni par s doktorom. Žena iz te pratnje nežno joj je milovala kosu i posmatrala je s neobičnom radoznalošću. Taj trenutak joj je izazvao jezu. Članovi medicinskog osoblja su izbegavali da joj prilaze, osim žene jednog lekara koja joj je krišom brisala znoj s čela, bojeći se da je neko ne kazni. Iz bolnice je izašla praznih ruku, dok su joj govorili da su bebe još u inkubatoru. Deset dana kasnije, kada su ona i suprug otišli da ih vide, babica im je odbila pristup. Međutim, nakon što su zapretili policijom, odjednom su dve devojčice bile “spremne” za viđenje. Delovale su potpuno zdravo, bez ikakvih tragova boravka u inkubatoru.

Od tog trenutka, Ramiza je bila progonjena osećajem da je treća devojčica ipak živa. Godinama je pokušavala da dođe do bilo kakvih papira, ali jedino što je dobijala bila je potvrda o smrti – bez dijagnoze, bez terapije, bez ikakvog traga šta se tačno desilo. Nakon dvadeset šest godina, istina je stigla nenadano. Njene ćerke, koje su odrasle uz baku i deku, jednog dana su je pozvale i rekle da imaju nešto važno da joj pokažu. Na televiziji se, u emisiji “Folk šou”, pojavila mlada pevačica po imenu Dijana. Njen izgled je bio zapanjujuće sličan crtama lica Ramizinih ćerki. Jedna od sestara je u toj slici prepoznala samu sebe.

To nije bio prvi put da se intuicija pokrene. Pre nekoliko godina, nepoznata žena je zakucala na Ramizina vrata i zatražila čašu vode. Ramiza ju je pustila unutra i ponudila pitu, a ona je tiho rekla da zna priču o njenoj trećoj ćerki. Spomenula je da će uskoro dobiti fotografiju koja će sve pokrenuti i dodala: “U pitanju je moćan čovek. Ne znam kako ćete se boriti, ali verujte u Boga.” Te reči su ostale urezane u Ramizino pamćenje. Kada je napokon stupila u kontakt s Dijanom, mlada žena joj je priznala da je dete koje je ona rodila i dodala da se uskoro udaje. Taj trenutak bio je presudan i za Ramizinog supruga, koji nikada nije verovao da je njihova treća ćerka živa. U trenutku šoka, uhvatio se za srce, otišao po vodu i srušio se. Hitna pomoć mogla je samo da konstatuje smrt – preminuo je od infarkta.

Danas, Ramiza ima sve dokaze, uključujući DNK analize koje potvrđuju istinu. Njena borba se nastavlja. Ne traži osvetu, već pravdu i zatvaranje rane koja krvari već više od dve i po decenije. Njena najveća želja je da Dijana pronađe zajednički jezik s dve sestre i bratom, da osvoje osećaj pripadnosti koji im je nepravedno oduzet. Ramiza odlučno kaže da je žena od reči, da ne izmišlja i da ide do kraja, pa makar završila u Strazburu. I dok neki i dalje sumnjaju u njenu priču, ona veruje da je istina jedini način da se ispravi nepravda. Uverenja je da majčino srce nikada ne greši i da nijedna bol ne traje večno ako postoji vjera i istrajnost.

 

Besplatno

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here