Dženan Ćišić je 2014. godine odlučio napustiti BiH i otputovati u Njemačku u potrazi za poslom. Ono što je isprva zamišljeno kao tromjesečni boravak pretvorilo se u desetljeće dugo boravište. Tvrdi da je svima koje je doveo u Njemačku pomagao u snalaženju u okolini. “Prvi posao bio mi je na Baušteli.
- Kad sam se odlučila pridružiti, spomenula sam svoju financijsku ograničenost, a oni su mi odgovorili ‘Zaradit ćeš’. Pokrenuo sam pitanje nedostatka dokumentacije, ali su me uvjeravali da to nije problem, ukazao sam i na nepoznavanje jezika, a oni su mi rekli da to nije potrebno, tako je Dženan krenuo u svoju građevinsku karijeru u Njemačkoj, te priznaje da se stidi otkriti svoje glazbeno iskustvo u Bosni, gdje je predavao glazbu i školovao se za klarinetistu, dok se sada u Njemačkoj bavi teškim fizičkim radom.
S vremenom je Dženan naučio jezik, pribavio potrebnu dokumentaciju i zaposlio se u restoranu. Taj mu je put u konačnici omogućio kupnju kuće u Njemačkoj, a način na koji je to postigao doista je nevjerojatna priča. Nisam si mogao priuštiti stan za iznajmljivanje. Moja uvjerenja odvraćaju me od dobivanja zajma, što me dovelo do odluke da kupim oronulu nekretninu, što mi omogućuje da uložim u nešto što je istinski moje.
- No, čak i ti zapušteni prostori u Dok sam pretraživao internet, shvatio sam da sam poslao otprilike 75 ponuda za različite nekretnine o kojima sam razmišljao. Dok sam nedavno počela voziti tramvaj, zazvonio mi je telefon. Na vezi je bila žena koja je objavila: “Čestitamo, pobijedili ste na dražbi! Pitam je da li cijena koju sam predložio još uvijek vrijedi, a ona mi potvrdi da je doista istekla.
Za kuću sam ponudio 3550 eura, kupio sam je zajedno sa svim sadržajima u njoj, uključujući nered i zlato. Nakon što je vlasnik preminuo, nitko od nasljednika nije se javio da zatraži imovinu. Kuća je ostala nenastanjena tri godine, što je naposljetku dovelo do odluke da se proda na dražbi. Prvotno procijenjen na oko 6.000 eura, uspjeli smo ispregovarati smanjenje na 3.550 eura.
- Imala je tendenciju skupljati predmete i oklijevala je bilo što odbaciti. Susjedi koji se suočavaju s problemima poput pokvarene perilice rublja često bi donosili svoje neželjene stvari u njezino dvorište. Pritom se nakupilo oko 40 kubnih metara otpada. Usprkos tome, nisam se žalio, jer sam nakon čišćenja ostavio kuću.
U Njemačkoj je trošak dobivanja dozvole za izgradnju kuće 17.000 eura; stoga sam se bez obzira na sve smatrao pobjednikom u ovoj situaciji. U trajanju od 11 mjeseci sve sam to uspio. Kako ne bih bacao sve i imao troškove zbrinjavanja otpada, fotografirao sam predmete, postavio ih na internet i poklanjao drugima. Ono što mi je uistinu bilo važno bio je čin da ih se riješim.
- Susjed me potaknuo da pažljivo pregledam sve stvari i knjige koje je žena ostavila. “Moglo bi biti nešto intrigantno”, predložio je moj susjed. Pronašavši prvih dvadesetak eura u kuhinji, doživio sam radost veću nego itko drugi. U omotnici skrivenoj u knjizi naišao sam na drugu omotnicu u kojoj je bilo dovoljno novca da pokrijem sve svoje troškove. “Vjerojatno je to bio njezin odrezak”, napominje Ćišić. Dženan priznaje da nije očekivao da će otkriti nešto vrijedno u toj kući, ali sreća mu je bila naklonjena. “Iznos je bio dovoljan da obnovim cijelu kuću i odužim se onima koji su mi pomogli.
