Bojan Tomović posljednjih je godina doživio niz uspona i padova, a sve zbog borbe s bipolarnim poremećajem i nekoliko drugih zdratstvenih problema. Ovo mentalno stanje predstavlja velike izazove za pjevača, jer često doživljava intenzivne promjene raspoloženja. S vremena na vrijeme osjeća neodoljiv osjećaj euforije, sposoban je postići bilo što, samo da bi pao u stanje apatije u kojem čak i ustajanje iz kreveta postaje borba.
Kako bi upravljao svojom bolešću, Bojan se oslanja na dosljedan režim uzimanja lijekova. No, nedavno se dogodio opasan incident kada je kombinirao lijekove s alkoholom, što je dovelo do situacije opasne po život. Srećom, hitna pomoć je djelovala brzo i spasila pjevačev život u pravom trenutku. U jednom živopisnom somborskom restoranu 8. ožujka radosno sam se pridružio pjevanju uz tamburaše. Međutim, unatoč prisutnosti blokatora protiv alkoholizma, na kraju sam konzumirao prekomjerne količine Esperala, rakije i lijekova za moj bipolarni poremećaj i bolove.
Posljedice su bile strašne, jer sam postao jako alkoholiziran do te mjere da me hitna pomoć nije mogla oživjeti. Bile su potrebne injekcije adrenalina da me vrate u život. Nažalost, ovaj se incident sada tretira kao pokušaj samoubojstva zbog mog bipolarnog poremećaja, te sam primoran vratiti se na psihijatriju na daljnje liječenje. Važno je napomenuti da moje namjere nikada nisu bile suicidalne; Jednostavno sam se zanio u trenutku, popio više alkohola nego što sam namjeravao i našao se u neizvjesnoj situaciji. Iako ovakav razvoj događaja nije sasvim neočekivan, ipak je obeshrabrujući.
Bojan, pjevač koji se hrabro borio sa svojim mentalnim zdravljem, otvoreno govori o svojoj borbi s bipolarnim poremećajem i iskušenju zlouporabe alkohola i droga. Iako ne radi u apoteci, već u baru, Bojan mjesecima uspijeva ostati trijezan. No, povratak gažama ponovno je uveo alkohol u njegov život. Dobro je poznata činjenica da su osobe s bipolarnim poremećajem podložnije zlouporabi sredstava ovisnosti. Bojan, odlučan u namjeri da pobijedi svoju bolest, aktivno se bori protiv nje. Nedavno se ponovno vratio na glazbenu scenu, a postoji zajednička nada da će njegovi nastupi i povezanost s publikom pridonijeti njegovom putu ozdravljenja. Bitno je napomenuti da je Bojanova borba s mentalnim zdravljem više puta dovela do pokušaja samoubojstva, što je rezultiralo boravkom u psihijatrijskoj ustanovi.
BONUS TEKST: Bojan Tomović, talentirani pop-folk umjetnik porijeklom iz Crne Gore i Srbije, nije samo pjevač već i vješt tekstopisac i kompozitor. Rođen 25. studenog 1982. u živopisnom gradu Somboru, Bojan sada živi u prekrasnom gradu Budvi. Strast za glazbom javila se u njemu još u ranoj mladosti i nastavila školovanje u srednjoj glazbenoj školi, gdje je specijalizirao sviranje harmonike. Tijekom svoje karijere, Bojan je krasio pozornicu brojnih festivala, pokazujući svoj neizmjerni talent. Naime, tri puta je odnio pobjedu na cijenjenom dječjem glazbenom festivalu “Proljetna pjesma”. Godine 2005. izdao je debi album “S prijateljima za stolom” koji je doživio ogroman komercijalni uspjeh. No, vlastita postignuća nadmašio je sljedeće godine izdavanjem “Ko to tamo peva”. Nastavljajući svoj glazbeni put, Bojan je izdao albume poput “Tika Tak”, “The Best Of” i “Pobjeda”. Ove su ploče učvrstile njegovu poziciju istaknute osobe u industriji, osvajajući publiku svojim melodijama i iskrenim tekstovima. Ipak, Bojan se posljednjih godina odlučio maknuti iz javnosti, a kao razlog privremenog izbivanja naveo je zdravstvene probleme. Unatoč ovom neuspjehu, njegov neosporan talent i doprinos svijetu glazbe zauvijek će cijeniti njegova vjerna baza obožavatelja.
Bojanov glazbeni put započeo je u mladosti kada mu je otac poklonio prve violine. Ubrzo nakon toga počeo je svirati harmoniku i proširio svoj repertoar na klavir, klavijature i bubnjeve. Odličan u akademskom i glazbenom pogledu, pohađao je glazbenu školu i završio je srednjoškolsko obrazovanje. Tijekom djetinjstva rado je sudjelovao na raznim festivalima, pokazujući svoj talent. Od 1996. do 1998. tri je puta trijumfirao na renomiranom festivalu “Proljetna pjesma” ostavivši upečatljiv dojam. Do svoje 14. godine već je krasio prestižne dvorane poput beogradskog Doma sindikata, novosadskog Spensa, Prištine, Užica, Kladova, Leskovca, Jagodine, Bora i Čačka. U suradnji s Radetom Vučkovićem i Nenadom Milosavljevićem, poznatim kao Neša Galija, dobio je priznanja za pjesme Bliži se leto, Moj deda Solunac i Gramatika. Bojanov uspjeh nastavio je cvjetati osvajanjem nagrada na festivalima u rodnom Somboru, Kuršumliji, Prolom Banji i drugim značajnim mjestima.
