Tužna priča Ive Lole Ribara i Slobode Trajković predstavlja najpotresniji završetak jedne romanse. Ovo je njihova potresna priča. Sloboda Trajković ostala je nesvjesna da joj je napisano zadivljujuće ljubavno pismo, jedno od najljepših na ovim prostorima, a upravo je to pismo odredilo sudbinu cijele njezine obitelji. Danas otkrivamo više o tome.
Kao zaručnica Ive Lole Ribara, tu je ljubav na kraju platila životom! 7. listopada 1918. godine u Vrnjačkoj Banji, u obitelji cijenjenog ljekarnika Svetolika Trajkovića, rođena je Sloboda. Njezino ime odražava značaj godine njezina rođenja, koja se podudara sa završetkom Prvog svjetskog rata i dolaskom dugo očekivane slobode.
- Njezin otac, predani domoljub, pomagao je partizane opskrbljujući ih lijekovima, dok je brat Miroslav aktivno sudjelovao u antifašističkom pokretu, zbog čega se upoznala s glasovitim sekretarom SKOJ-a Ivom Lolom Ribarom.
Na nagovor oca, braća i sestre Miroslav i Milica krenuli su obiteljskim naslijeđem i upisali studij farmacije, dok je Sloboda izabrala studij kemije. Dana 6. travnja 1941. godine obitelji Ribar i Trajković za večerom su trebale razgovarati o vjenčanju Ive i Slobe, ali je okupljanje otkazano zbog bombardiranja Beograda koje je toga dana bilo.
Kako je počeo rat i Lola postala članica partizana, Sloboda je izrazio želju da joj se pridruži; međutim, on je to odbio uz obrazloženje da je previše osjetljiv da bi izdržao tešku stvarnost narodnooslobodilačke borbe. Na njegov nagovor potražila je spas iz Beograda kod tetke u Vrnjačkoj Banji; međutim, nije uspjela izbjeći tragičnu sudbinu.
Veza između mladog para bila je iznimno duboka, a naglašeno je Ivinim pismom Slobi, koje se danas smatra jednim od najfinijih ljubavnih pisama ikad napisanih na ovim prostorima. “Moj voljeni i jedini suputniče! Pišući ovo pismo, držim se nade – vjeran svojoj optimističnoj prirodi – da nikada neće pronaći put do tebe, već da ćemo se ponovno ujediniti i zauvijek ostati zajedno.
- Ovo je vrlo Svrha ovog pisma. Dok krećemo u posljednju, ključnu fazu pothvata koji, između ostalih čimbenika, utječe na našu osobnu budućnost i sreću, želim s vama podijeliti nekoliko jasnih i jednostavnih misli.
U mom životu postoje samo dva elementa: moja odanost našoj svetoj stvari i moja naklonost prema tebi, moja voljena. Kao i bezbroj drugih, nismo mogli postići sreću i život koji smo željeli u samoći; samo kroz našu borbu i trijumf nalazimo ispunjenje. Zbog toga su ova dva aspekta u meni temeljno isprepletena.
- Shvati, draga moja, da si ti jedina osoba koju sam volio i nastavljam voljeti. Sanjao sam, i još uvijek sanjam, o našoj zajedničkoj sreći – onakvoj kakvu smo zamišljali, sreći prikladnoj za slobodne pojedince. To je jedina istinska sreća, jedina težnja kojoj vrijedi težiti.
Ako primite ovo pismo – ako ja nisam ovdje da svjedočim tom važnom času, molim vas, nemojte pretjerano tugovati, ljubavi moja! U svijetu u kojem ćeš tada živjeti, uvijek ćeš otkrivati najljepši dio mene i svu moju ljubav prema tebi, još živu. Ne sumnjam da će tvoje putovanje biti pravedno i kako treba. Na ovoj cesti života otkrit ćete i osvetu i radost. Najdraža moja, volim te neizmjerno!
Nadam se da nikada nećeš naići na ovo pismo, ali umjesto toga, želim da sa mnom dočekaš veličanstveni trenutak trijumfa. Moja želja je da ti kroz moju ljubav donesem sreću koju zaista zaslužuješ. Zauvijek tvoj.
- Sloboda to pismo nikada nije pročitala. Umjesto toga, završilo je kod Gestapoa, što je dovelo do uhićenja cijele obitelji Trajković, osim Slobode i njezine sestre Milice, koja je u to vrijeme živjela u njezinu stanu i jedina preživjela tragediju.
Njemačka policija podvrgla je desetodnevnoj torturi Slobinu sestru Veru, vjerujući da je ona ta koju traže, a kada su saznali da je Sloboda u Vrnjačkoj Banji, tamo su je i uhitili. Sloboda se našla suočena s nezamislivom odlukom – Gestapo ju je prisilio da izradi poruku Loli koja će ga namamiti u Beograd, gdje će biti zarobljen u zamjenu za sigurnost sebe i svoje obitelji.
Tako je Sloboda odlučila… Lola nikada nije predata, a zajedno s obitelji odvedeni su u logor na Banjici, gdje su svi dočekali svoj kraj u plinskoj komori 9. svibnja 1942. godine. Godinama kasnije, Milica, Slobodina sestra, osvrnula se na tragediju u intervjuu, sugerirajući da Gestapo vjerojatno nije imao pojma da je Sloboda zaručen za Lolu i da je netko iz njihovog kruga morao podijeliti tu informaciju s Nijemcima.
- Ivo Lola Ribar nije imao priliku ni “istražiti” stvar. Preminuo je 27. studenoga 1943. na Glamočkom polju, neposredno prije polijetanja zrakoplova za Kairo, obnašajući dužnost inauguracijskog diplomata nove Jugoslavije i vođe prve vojna misija NOVJ.
Napisao je da se moja Sloboda, delikatna i nježna, približila svome kraju kao u šetnji, s osmijehom koji je bio samo njezin. U beogradskoj opštini Voždovac jedna ulica nosi ime Slobode Trajković. Godine 1980. autorica Nada Marinković napisala je romansiranu biografiju pod naslovom “Legenda o djevojci Slobi”.
Dirnut njenom potresnom pričom, glumac Dragan Mićalović svojoj kćeri, koja je također glumica, odlučio je dati ime njoj u čast, piše Istorijski zabavnik. Mlada heroina, uz naklonost prema Ivi Loli Ribaru i prethodno spomenuto pismo, motivirala je bend „Korni“ da stvori jednu od svojih najljepših pjesama pod nazivom „Ivo Lola.
