Smrtonosne lažne glasine Duboke ljubavi iz mladosti, čak i ako se ljubavnici raziđu, uvijek ostaju u srcu. U prilog tome ide i pismo gospođe Dine, koja priznaje da se ljubavi svog života odrekla drugoj ženi isključivo iz ponosa. Dina, 64-godišnja udovica, za portal “Moje vrijeme” ispričala je iskrenu priču o ljubavi iz sedamdesetih. Njihovu priču obilježili su razlaz zbog vojske, krive optužbe, suze i obećanja o vječnoj ljubavi.
- Sada živeći u Danskoj, ona i dalje drži tu ljubav blizu svog srca, iako je sudbina odvela njenog voljenog u Ameriku. Dina započinje svoje pismo riječima: “Sa 17 sam se zaljubila u nekoga tko je imao 20. Nakon neočekivanog susreta započeli smo našu vezu. Naši su osjećaji bili uzvraćeni; cijenili smo jedno drugo i uživali u vremenu koje smo proveli zajedno. On je pozdravio u njegovu obitelj, koja me uvijek srdačno pozdravljala tijekom naših posjeta.
Moja obitelj je osjećala isto prema njemu – obožavali su ga, a on ih je volio. Dina prepričava trenutak kada je morala u vojsku. “Rastanak je bio težak. Predložio je da se zaručimo, ali nisam se osjećala spremnom jer sam vjerovala da nismo proveli dovoljno vremena da se upoznamo, što sam mu objasnila. Bio je tužan, ali je poštovao moje Često smo pisali jedno drugom i željno sam iščekivala svako pismo”, kaže ona. Smrtonosne lažne glasine “Teško mi je riječima opisati osjećaje koji su me obuzeli čitajući njegova pisma; svaki put bih završila u suzama.”
- Povremeno bi se vraćao kući na dopust, a na rastanku smo plakali i obećavali vječnu ljubav. Osjećao se kao scena ravno iz romantičnog filma sve dok jedno slovo nije razbilo tu iluziju. Napisao mi je, ‘Prevario si me’. Odgovorio sam, inzistirajući da to nije istina i raspitivao se o izvoru takve ideje. Ni sada mi nije jasno tko mu je mogao tako nešto reći. Spomenuo je da mu je netko rekao da su me u gradu vidjeli u zagrljaju s nekim mladićem. Provela sam dane ispunjene suzama i tjeskobom.
Nakon što se vratio iz vojske, moja mlađa sestra me pozvala van, jer je on čekao vani i htio je razgovarati. “Shvatila sam da je to trenutak koji sam oduvijek zamišljala i poželjela sam da traži moj oprost.” Ipak, sa suzama u očima obavijestio sam svoju obitelj da ne mogu izaći. Čvrsto sam se držao svojih uvjerenja. Bolovi su bili nepodnošljivi. Sada razumijem da je to proizašlo iz osjećaja ponosa.
- Kad je otišao, shvatila sam da je to zauvijek – priznaje Dina. Ona je u Danskoj, a on u Americi. “Prolazile su godine ispunjene tugom. Dok sam radila na svom poslu, susrela sam njegovu sestričnu, koja mi je javila da se oženio. Bol i praznina u mom srcu su bile neodoljive. Kako je vrijeme prolazilo, dobio je kćer koju je nazvan po meni. Doživjela sam nekoliko kratkih veza, ali sam se stalno zatekla kako razmišljam o njemu i mjerim ih s njim. Na kraju sam se udala za čovjeka čiji me privlačan izgled osvojio.
Zajedno smo dobili dva sina i uživali u ugodnom životu, trudeći se da im pružimo ljubav i obrazovanje. Njezina se obitelj tijekom rata preselila u Dansku. – Preselili smo se u Dansku, a moja nezaboravna ljubav živi u Americi. Sada u dobi od 64 godine, izgubila sam muža prije tri godine. Godinu dana nakon njegove smrti, osjetila sam potrebu da se ponovno povežem sa svojom prošlom ljubavi i odlučila sam mu se obratiti s porukom.
- Nema mjesta za žaljenje. “Odgovorio mi je izrazivši želju da mi se javi. Razgovarali smo i sada smo prijatelji na Facebooku. Čujemo se, a povremeno mi šalje pjesme o našoj ljubavi. Moram priznati da sam listala njegove fotografije i postove iz godine, otkrivajući pjesme koje odražavaju prošlu ljubav koja je ostala nezaboravna. Poželjela sam mu sreću s njegovom obitelji milost”, zaključuje gospođa Dina svoje iskreno pismo. Sjećate li se svoje prve značajne ljubavi? Čega se sjećate o njoj?
